Riječ je, međutim, o zdanjima koja uglavnom ne prate tradicijske vrijednosti istarske ruralne arhitekture i, što je još gore, budući da se grade u nastavku sela, opasno ugrožavaju njegovu vizuru. Mnoga istarska sela zbog toga su već izgubila svoje nekadašnje obrise, a prijeti im i gubljenje identiteta. Vile pak niču doslovce preko noći, u nizovima, čak posve identične. Neke su namijenjene prodaji, uglavnom strancima, druge iznajmljivanju. Uspjeli smo ih pobrojati 200-tinjak koje su dovršene ili su u gradnji, te još najmanje toliko čija se gradnja najavljuje.

POREŠTINA

Ruralne vile izmijenile vedute istarskog sela 

Najviše ih je na Lovreštini, potom Vižinaštini i Kaštelirštini, ali i drugdje: Lakovići, Barat, Mofardini, Orbani, Radići, Žikovići, Bajkini… više ne izgledaju kao istarska sela, nego kao relativno jeftini ladanjski pejzaži

Gradnjom ruralnih, ali i urbanih vila na Poreštini se bavi svatko tko se upušta u građevinsko investiranje. I stare kamene istarske kuće postaju vile dogradnjom bazena, instaliranjem podnog ili zidnog grijanja, klimatizacije, hortikulturnim uređenjem manje ili više prostrane okućnice s parkiralištem i garažom. Ipak, najčešće su novoizgrađene kuće, koje se najčešće prodaju pod geslom tipičnih istarskih, a zapravo su mješavina stilova u slobodnoj interpretaciji samozvanih projektanata ili pak projektanata koji crtaju po želji investitora.

Nezaobilazni bazen

Jedva bi se mogao pronaći kutak Poreštine koji je ostao netaknut gradnjom kuća i stanova za tržište, a posljednji modni zahtjev – ruralne vile uz obavezni bazen i zamašnu okućnicu, mijenjaju preko noći izgled sela – najviše na Lovreštini, potom Vižinaštini i Kaštelirštini, ali i drugdje: Lakovići, Barat, Mofardini, Orbani, Radići, Žikovići, Bajkini… više ne izgledaju kao istarska sela, nego kao relativno jeftini ladanjski pejzaži.
Najveći graditelj na Poreštini je Dražen Golemović, odnosno strana tvrtka City Green, koja je investitor. Nakon što dovrše kuće, prodaju ih ili, češće, iznajmljuju preko tvrtke Istrian experience. Golemović od City Greena ima narudžbu za gradnju 100 kamenih kuća, uglavnom tretiranih kao vile (čitaj: 200-tinjak četvornih metara stambenog prostora, oko tisuću kvadrata okućnice, obavezan bazen), u nizu ili samostojećih, u unutrašnjosti Istre, a kupci su mahom britanski građani.
Četvorni metar ruralne vile prodaje se za više od 2.000 eura, a raspon je od 2.100 do 3.000 eura, ovisno o veličini parcele, pogledu, smještaju i opremi. Nude se čak i nedovršene vile kojima posljednji štih kupac može dati sam odabirom keramike i sličnih detalja, ali to bitno ne snižava cijenu. Doduše, kamenu kuću 15 kilometara od Poreča, u selu, površine 132 četvorna metra i 300 metara okućnice, useljivu, ali kojoj je nužno preuređenje, može se kupiti za 1.575 eura za četvorni metar, dok u novom naselju od pet još neizgrađenih vila nadomak Poreča početna cijena kreće od 1.812 eura po četvornom metru za 160 kvadrata kuće i 900 okućnice.
Najveću cijenu, 3.020 eura za četvorni metar, koliko smo uspjeli provjeriti, postiže vila od 149 četvornih metara stambenog prostora i 900-tinjak metara okućnice na Višnjanštini, a apsolutni rekorder je urbana vila u porečkom Malom Maju koja se cijeni na 4.166 eura po četvornom metru i košta 1,25 milijuna eura.

Kič pronalazi kupce

Bazeni su postali obavezan dio ruralne kuće. Kad ima bazen, kući cijena raste daleko više nego što košta gradnja bazena. Kupci vila mahom su stranci, a prema ponudi koju smo uspjeli provjeriti, uz časne iznimke, vjerojatno je riječ o »novopečenim bogatašima« koje ne odlikuje naročiti ukus. Naime, najveći dio vila u ponudi tipični su primjeri kiča: unatoč visokoj cijeni serijski se ponavljaju detalji (bez obzira na graditelja): kombinacija tradicionalnog (kamen) i suvremenih građevinskih materijala, »ukrasne« obloge od kamenih ploča, brodski podovi, »flekovi« kamena u žbukanim zidovima, fasadna cigla, inoks, plastika… A sve to pronalazi kupce.

S.Matejčić, Glas Istre

TINJANŠTINA

Dovršeno ili pred gradnjom čak 110 vila

Tinjanština je, uz susjednu općinu Sv. Lovreč, izgleda, najatraktivnije područje za izgradnju turističkih vila. Riječ je o, kako je više puta istaknuo i načelnik općine Vlado Ivetić, ukupno 110 objekata, od kojih je četrdesetak već izgrađeno, dvadesetak ih je u izgradnji, a za pedesetak je u tijeku dobivanje potrebnih dozvola i suglasnosti. K tome, potencijalni investitori su već pokazali želju za izgradnjom još tridesetak objekata, ali ih je »uhvatila« izmjena zakona po kojoj se za komplekse veće od 5.000 četvornih metara moraju izraditi urbanistički planovi uređenja.
Trend turističke izgradnje na Tinjanštini traje već četiri-pet godina i, prema dojmu djelatnika općinske uprave, već pomalo jenjava jer su sve raspoložive građevinske parcele uglavnom iskorištene, a i cijene nekretnina kao da su dostigle maksimum.
Od već izgrađenih lokacija najatraktivnijima su se pokazale one na križanskoj Dolinštini, u selima Mofardini i Radetići, odakle se pruža pogled na more. U Radetićima su kuće kupili i poznati glazbenici Tony i Matteo Cetinski, i to svaki svoju. Doduše, more je udaljeno dvadesetak kilometara, ali izgleda da je i takav pogled na cijeni. Samo na tim lokacijama izgrađeno je ukupno dvadesetak objekata. I u selu Ribari, koje je donedavno imalo samo dvije kuće, gradi se desetak objekata, a u procesu dobivanja dozvola su i kompleksi s po desetak kuća u selima Rudići i Pajci. Treba naglasiti da su sve parcele na kojima se gradi ili će se graditi bile u vlasništvu domaćih ljudi te da su urbanizirane još ranije.
Investitori ovih izgradnji pretežno su fizičke osobe i tvrtke registrirane u Hrvatskoj, a među njima prednjači Istra Bavaria Immobilien. Izgrađeni objekti u pravilu se prodaju privatnim vlasnicima, među kojima je šezdesetak posto stranaca.
Od ovih izgradnji Općina Tinjan ima neposrednu korist najprije kroz svoj udio u porezu na promet nekretnina, zatim kroz naplatu komunalnog doprinosa, a nakon izgradnje kroz naplatu komunalne naknade i poreza na kuće za odmor. Korist je i u unapređivanju sustava komunalne infrastrukture: investitori sami moraju urediti pristupne putove ili pak izgraditi primjeren vodovodni ogranak, od čega koristi ima i lokalno stanovništvo.
Manji broj objekata je registriran za iznajmljivačku djelatnost, tek petnaestak objekata zasad prijavljuje goste, no u općini ovaj trend ocjenjuju pozitivno, jer će radije u svom kraju vidjeti razvoj turizma nego industrije. Veći broj turista značit će i veću potražnju za lokalnim proizvodima. K tome, u izgradnjama su angažirani domaći građevinski poduzetnici, a u ovakve turističke investicije se upuštaju i domaći ljudi. Jedina negativna pojava je porast cijena zemljišta. Domaćoj mladoj obitelji koja nema vlastitu parcelu bit će gotovo nemoguće izgraditi kuću i ovdje se skrasiti.

D.Šišović