Vlasničko preslagivanje koje se u hotelskom biznisu u Hrvatskoj događa posljednjih mjeseci, ali i višemjesečni neuspješni tihi pokušaji prodaje dvadesetak hotela na Jadranu pokazuju da se turističkog biznisa kod nas konačno rješavaju mnogi koji su u njega zalutali.

Baš kao što se prije 15-ak godina i pretpostavljalo, prvi ešalon vlasnika hotelskih kuća koji su te vrijedne dionice stekli nes(p)retnom pretvorbom pa kuponskom privatizacijom, sve brže se pokušavaju osloboditi tog kapitala s kojim nikada nisu ni namjeravali poslovati, nego ga jeftino kupiti da bi ga što skuplje prodali.
Nekima je to i pošlo za rukom prije recesije, na čemu su zaradili milijune eura, dok drugi, stiješnjeni nerazumnim dugovima i hipotekama zbog tobožnjih ulaganja, pokušavaju prodati što brže ono što imaju kako ne bi morali proglašavati bankrot. Tako se polako počinju izdvajati oni koji ozbiljno misle raditi u turizmu od zalutalih špekulanata i "spasitelja" hrvatskog turizma.

Dvadesetak godina nakon što je počeo neki od oblika privatizacije turističkog kapitala Hrvatske, a nakon što smo više od desetljeća svjedočili pojavama raznoraznih "investitora" i tobožnjih svjetskih biznismena koji su navodno željeli ulagati, u hrvatskom turizmu iskristalizirali su se ipak najveći "igrači" koji u svojem portfelju imaju više od polovine hotelskih i kamping kapaciteta zemlje.

Kolač na pet dijelova
Bez obzira što su se mnogi špekulanti i marginalci jako trudili medijskom promocijom prikazati kao najveći ulagači u naš turizam, činjenica je da je uoči glavne sezone 2011. godine turistički kolač na Jadranu podijeljen između pet velikih vlasnika turističkog biznisa, a to su "Valamar Grupacija", tvrtke iz sastava "Lukšić Grupe", "Maistra" u vlasništvu "Adris Grupe" (TDR), te Jako Anadabak kroz "BlueSun Hotele" i Veljko Župan s "Ugo Hotelima".

Iako sa samo pet hotela na Jadranu ne bi bio ni među prvih deset najvećih hotelijera u Hrvatskoj, Goran Štrok i njegovi "Jadranski luksuzni hoteli" godinama su medijski miljenici, a posljednjih mjeseci u javnosti su prisutni stoga što je najavljeno preuzimanje cijele grupacije od strane "Lukšić grupe". Službenih informacija o tijeku tog posla nema, iako dobro upućeni tvrde kako je prodaja Štrokove grupacije tvrtki nasljednika Andronika Lukšića samo još stvar formalnosti.

Naime, nagomilani dugovi i krediti JLH-a su toliki da vlasnicima ne ostavljaju ni najmanje prostora za bilo kakvo drugo rješenje. No, ako "Lukšić grupa" i kupi pet Štrokovih hotela, ona još uvijek neće postati najveća hotelska tvrtka u Hrvatskoj, kako se u zadnje vrijeme često u medijima spekulira, jer će u portfelju tada imati 21 hotel, dok grupacija "Valamar" već ima 23 hotela.

Naime, "Lukšić grupa" vlasnik je "Plave lagune" u Poreču sa 12 hotela, 8 apartmanskih naselja, 4 kampa i dvije marine te hotela "Croatia" i "Supetar" u Cavtatu, "Odisej" na Mljetu i "Grand hotela Argentina" u Dubrovniku. Kada bi se tom impozantnom portfelju dodalo i Štrokove dubrovačke hotele "Excelsior", "Bellevue", "Dubrovnik Palace" i "Kompas" te riječku "Bonaviu", Lukšićevi nasljednici u Hrvatskoj bi upravljali s oko 24 tisuće turističkih mjesta, pri čemu će to biti najveća grupacija hotela sa pet zvjezdica u Hrvatskoj.

U njoj bi ih bilo čak pet. "Valamar" je kapacitetima daleko moćniji sa 40 tisuća mjesta u svim oblicima turističkog boravka, a samo u hotelima može smjestiti 16 tisuća gostiju. Većinski dioničar "Valamar grupe" je austrijska investicijsko-konzultantska tvrtka Epic iz Beča, a jedan od njezinih najpoznatijih, iako manjih dioničara je grof Eltz. Tu čelnu poziciju najveće hrvatske turističke kompanije "Valamar" je učvrstio nedavnim pripajanjem "Zlatnog otoka" i "Rapca" tvrtki "Rivijera Poreč", čime je nastala "Riviera Adria", a na čijem čelu bi nakon skore skupštine trebao biti Veljko Ostojić, sadašnji direktor "Rivijere Poreč" u čijem većinskom vlasništvu je i "Dubrovnik-Babin kuk".

Nova kompanija "Riviera Adria" iz svoje će veličine i snage crpiti niz prednosti kao što su konkurentniji nastup na domaćem i međunarodnom tržištu, veća stabilnost i otpornost na krizna razdoblja, povoljniji izvori financiranja na tržištu, kao i veća moć ulaganja, posebice u kapitalne projekte koje pojedinačne tvrtke do sada nisu bile u mogućnosti realizirati – kazao nam je Veljko Ostojić koji će kroz "Riviera Adriu" upravljati sa 17 hotela, 8 turističkih naselja i 7 kampova, što s pribrojenim kapacitetima "Dubrovnik-Babina kuka" čini 17 posto ukupnih hrvatskih kapaciteta u turizmu.

Rovinjska tvrtka "Maistra" dio je koncerna "Adris grupe" iza koje stoji kapital Tvornice duhana Rovinj, a u svojih 10 hotela u Rovinju i Vrsaru, 8 turističkih naselja i 7 kampova u istom danu može ugostiti i smjestiti čak 33 tisuće turista! Takvim kapacitetom ona je na visokom drugome mjestu po broju smještajnih jedinica, a proteklih godina u turizam su, kažu, uložili oko dvije milijarde kuna.

U njihovu sastavu je i "Monte Mulini", prvi istarski hotel sa pet zvjezdica, i oni čine 6 posto ukupnih kapaciteta zemlje. Daleko najveća hotelska grupacija u Dalmaciji jest "Bluesun" koju je osnovao Jako Andabak za upravljanje sa svojih 12 hotela u Bolu, Brelima, Tučepima i Starigrad-Paklenici.

Tuga oko Laszla Kerekesa
Preduhitrio je recesiju i u pravom trenutku prije tri godine 49 posto svojega turističkog kapitala prodao međunarodnom fondu Marfin Investment (MIG), zadržavši vlasništvo sa 51 posto udjela u najatraktivnijim dalmatinskim ljetovalištima. Svoj posao u međuvremenu je proširio i na gradnju novih hotelskih kapaciteta u Mariji Bistrici, a već ove jeseni najavljuje početak gradnje svojega prvog splitskog hotela "Dioklecijan" sa pet zvjezdica i 400 postelja na Trsteniku, na zemljištu koje je kupio od Željka Keruma.

Na popisu većih pojedinačnih vlasnika značajnih turističkih kapaciteta jest i "Ugo Grupa" vlasnika Veljka Župana s hotelima, marinom i kampom "Solarisa", ali i opatijskim hotelima među kojima je i "Milenium" s pet zvjezdica. Veliki turistički portfelj u Hrvatskoj je, po samo njemu i USKOK-u znanim kanalima, uspio dobiti i Laszlo Kerekes, po lošem poznat vlasnik 66,8 posto dionica "Hotela Primošten", koji tamo upravlja sa 8 hotela, kampom, dva apartmanska naselja, marinom Tribunj.

No činjenica da u taj destinacijski turistički biser Hrvatske nije uložio ništa, a primoštensku tvrtku je prezadužio i bacio na koljena, nije bila razlog da se tom neobičnom poduzetniku u Hrvatskoj ne omogući kupnja i dionica hotela u Jelsi i Pločama, kojima po sadašnjem stanju nije namijenio nimalo bolju sudbinu.

Dobro upućeni u turistički biznis skloni su kazati kako je i ova sadašnja vlasnička struktura u našem turizmu još uvijek prolazna i radi na okrupnjavanju kapitala koji će u pravom trenutku prodati velikim međunarodnim turističkim koncernima.

Tome u prilog ide i činjenica da su svi gospodari hrvatskog turizma ipak u njega stigli iz drugog biznisa. "Valamaru" je vlasnik investicijski fond iz Austrije, "Maistri" Tvornica duhana, Lukšići se bave trgovinom nekretninama i proizvodnjom vina, Veljko Župan je građevinar i opremaš hotela, Kerekes se bavi trgovinom…

Ružica Mikačić, Slobodna Dalmacia