Neki svoj kraj prolongirali, no potezi nakon izbora potvrđuju da su  kraj samo odložili i da preživljavaju dišući na škrge. Osma izborna jedinica obiluje političarima koji su uvjereni kako njihovo vrijeme tek dolazi i kako su oni jedina alternativa vladajućem IDS-u. Neki od njih ni nakon izbornog otriježnjenja u kojem je evidentno da za njih ne glasa ni uža rodbina ne odustaju. Regional donosi svoj izbor najvećih gubitnika u 2007 godini.

STRANKA ZELENIH-DC

Anton Rupnik lider Zelenih ostavljao je dojam osobe koja zna stanje na terenu i kojoj ne gine saborski mandat. Iako su mu neki zamjerali da se premalo bavi  ekološkim temama  te da unosi pomutnju među zelenima iz nevladinog sektora i onih zelenih koji propupaju tek pred neke izbore teško je bilo Rupniku osporiti "energetske potencijale". Stizao je Rupnik održavati pressice svakih par dana i to kao predsjednik stranke, nositelj liste koalicije s DC—om, te nekada u pauzi ovih akcija kao predsjednika udruge Ekop –Istra i naravno kao član odbora za referendum protiv rasprodaje Istre. Novinari su danima obilazili njegove konferencije za tisak ne stižući ga pratiti. Nerijetko se dešavalo da ni sami pripadnici sedme sile nemaju pojma u kojoj funkciji im se taj dan obraća Rupnik. Ovaj energični stariji gospodin bio je uvjeren kako će žalopojkama o Rockwoolu kojem je objavio rat na nekoliko frontova zadobiti povjerenje birača, ponajprije onih na Labinštini. Rupnik bi svojom kravatom postavljenom u krivo te sa košuljama sa velikom kragnom ostavljao dojam čovjeka koji sigurno prelazi izborni prag. Vjerojatno je isto pomislio i Perica Lovrić lider pulskog DC-a koji se pokušao "priheftati" na Rupnikove energetske potencijale. Koalicija Zelene stranke-Demokratskog centra odigravali su u predizbornoj kampanji sve ono što nisu trebali. Perica Lovrić pokušavao je svojim tobože oštrim kritikama na račun rasprodaje stare jezgre grada Pule, učestalim konferencijama za tisak te imageom građanina, intelektualca distancirati se od imagea "HDZ-a light". Antonu Rupniku obilo se o glavu ono  što mu je unazad nekoliko lokalnih izbora donosilo stanovit broj glasova. Radi se naime o pomutnji koja vlada na takozvanoj zelenoj sceni. Neki su birači pomislili da su neke akcije nevladine udruge Zelena Istra akcije stranke Zelenih i davali im zbog toga svoje glasove. Tada se Anton Rupnik nije osvrtao na pomutnju, čak što više pripisivao si je dijelove nekih kampanja mudro  prešućujući da njegova stranaka s tim akcijama nema nikakve veze. Izbori 2007 iznjedrili su još dvije stranke Zelenih što je jednim djelom umanjilo izborni rezultat ove koalicije. Da je izborni rezultata ove liste poražavajuć govori podatak da je samo 1.452 građana glasalo za ovu politički kombinaciju. Najveći udarac bez svake sumnje je pobjeda IDS-a u Pićnu, mjesta u kojem je Rupnik počeo graditi sliku o sebi kao saborskom zastupniku i na kojem je njegova iluzija vjerojatno i razbijena.

LJEVICA HRVATSKE-ISDF-SRP-HSD

Bombardiranje Istre i Kvarnera koje je predvodio Vladimir Bebić pokazalo se kao kanonada ćoraka ispaljenih u prazno. Vladimir Bebić kojem je navodno teško biti u koaliciji i sa samim sobom pronašao je partnere u ISDF-u Luciana Delbianca. To što u ovoj stranci postoje "ljevičari" sa ustaškim pedigreom smetala je izgleda samo biračima što je vjerojatno Bebićeva osnovna pogreška. Zanemarili su sve osom činjenice da o izborima i njegovim rezultatima odlučuju građani, koji na sreću u raspoznaju boje i nisu politički daltonisti. SRP je u ovu kombinaciju upao lošom procjenom predsjedništva stranke pa se tako Vladimir Kapuralin na vrijeme izvukao iz ovog "vrzinog" kola. Drug Vlado se povukao shvativši da za lokalne izbore želi li ostaviti i najmanju nadu za prelazak izbornog praga ni u ludilu ne smije izaći na izbore sa ove liste. Ne znamo kako su na ovu njegovu odluku reagirali u centrali stranke no Drug Vlado jedini je po našem sudu poentirao. Vodstvo ISDF-a je za ove izbore svjesno žrtvovalo neke svoje desne snage koje su se pokazale ključnim za kontakte s medijima pa se tako pred izbore dalo vidjeti da je medijski najagilniji član stranke Damir Radnić "zamrznut" do daljnjega. Ovaj potez pokazao se kao potpuni promašaj, kao uostalom i glumljenje socijaldemokracije unazad nekog vremena. Opsjednutost Ivanom Jakovčićem i njegovim "djelom" nije urodio plodom pa su "kaluni" koje ispaljivao Bruno Langer imali efekte jednake učinku petardi u novogodišnjoj noći. Puno buke nizašto. Nastupi Ivana Ninića u lokalnim medijima bili su prepuni zakašnjelih vapaja za socijalnom pravdom koja se pogubila u bespućima pretvorbe i privatizacije. Ninić bi za ovu kuknjavu možda i bio honoriran u Istri prije desetak godina no u trenutcima kada su radništvu ostavljene gače na štapu kukati o minulim vremenima još je jedan udara na mentalni sklop poniženih radnika. Konstatirati kako si "jadan " i kako ti nema spasa jalova je satisfakcija a i ne donosi pretjeranu nadu. Onih koji ne razumiju gdje završava ljevica a počinje desnica u osmoj izbornoj jedinici ima točno 2.430 što je miljama od bilo kakvog praga. Nesumnjivo je da je ova lista imala nekolicinu vrlo zanimljivih pojedinaca čiji su stend-up komičarski nastupi oduševljavali publiku. Svaki TV nastup Vladimira Bebića ili Bruna Langera privukao bi mnoštvo gledatelja, ljudi su sa znatiželjom slušali njihove  eskapade no glasove su davali nekom drugom. Političke ambicije pojedinih članova ove liste trebali bi poput nesuđenog predsjednika Republike Hrvatske Miroslava Ćire Blaževića završiti u nekakvoj zabavnoj TV emisiji nalik "Ćiroskopu". Sve ostalo je neozbiljno i nije ni najmanje smiješno.

HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA

Izborni potop Hrvatske stranke umirovljenika po nekima je analitičarima najveće iznenađenje minulih izbora. Da će Silvano Hrelja promašiti dalo se naslutiti odmah nakon razdruživanja s pulskim djelom liste koja mu je na lokalnim izborima donijela velik broj neplaniranih glasova. Ma što god mislili o dogradonačelnici Vesni Petrović činjenica je da je upravo njena karizma u najvećem istarskom gradu od stranke umirovljenika učinila jaku političku snagu. Hrelja je kao uostalom i lider njegove stranke Vladimir Jordan povjerovao da je on taj koji donosi glasove pa se okrenuo kalkulacijama što nakon izbora zaboravljajući da prije toga treba glasove osvojiti. Narcisoidan pristup u kojem nije bilo mjesta za prave umirovljenike doveo je ovu stranku na sam rub ponora. "Vlast je slast" mogao je biti slogan ove stranke prije izbora, no baš takav stav i stanovita prepotencija ključni su razlozi lošeg rezultata. Vladimir Jordan si je u medijskim istupima  priskrbio epitet političkog naturščika. Svojim je loše odglumljenim  senilnim  mentalnim bravurama odbio dobar dio birača koji su prije toga vjerovali da su penzići obrana od daljeg osiromašenju društva u cjelini. Hrelja ga je pratio u stopu, samouvjerenost i distanca od baze isijavali su iz svakog njegovog javnog istupa, što mu se vratilo kao bumerang. HSU je u ovoj izbornoj jedinici prešao prag, ima svog saborskog zastupnika no postavlja se pitanje jeli to ono što je 13.841  birača ove stranke i željelo. Jesu li zadovoljni što je Hrelja odmah otrčao pod skute Ive Sanadera? To ćemo saznati tek na nekim od sljedećih izbora.  No sigurni smo da bi birači da su vjerovali kako HDZ može sačuvati njihova stečena prava svoj glas dali HDZ-u a ne Silvanu Hrelji. Ovako ispada da penzići daju punomoć Hrelji da ih zastupa kod Ive Sanadera.