Dosad se nakupilo milijun kuna, od kojih se za dug odvjetnici Asji Piplović već znalo, a dugovanje njenoj kolegici Ljiljani Sinanović tek je nedavno isplivalo na površinu. Hoće li sadašnja vlast prozvati bivšeg prvog čovjeka i tražiti njegovu odgovornost i nadoknadu štete koju je učinio gradu i građanima neodgovornim gospodarenjem javnim novcem? Kako stvari stoje – neće. Ne svrstava li se na taj način i sadašnja IDS-ova većina na stranu onih koji neodgovorno gospodare?

Činjenica je da gradonačelnici imaju zakonsko pravo samostalno odlučiti o utrošku javnog novca vrijednosti do 20.000 kuna. Mnogi (grado)načelnici u svom mandatu koriste (a činio je to i Maras) ovu preopćenitu odredbu plaćajući prema samostalnoj odluci zakonski dozvoljene iznose višekratno istim pravnim ili fizičkim osobama za, doduše različite, ali srodne i povezane poslove, koji proizlaze jedan iz drugog. Međutim, u slučaju »Piplović« gradonačelnik je naručio posao i izdao punomoći samostalnom odlukom, a da nije niti pitao koliko će to koštati. Čim je stigao prvi račun veći od zakonom dozvoljenog iznosa, Gradsko vijeće ga je trebalo pozvati na odgovornost. Za takve se stvari u gospodarstvu odgovara moralno i materijalno, a pravosuđe taj čin tretira kao zloporabu ovlasti, odnosno nesavjesno gospodarenje. Međutim, gradonačelnika nitko nije prozvao. IDS-ovci su se ponašali kao da su dovedeni pred gotov čin – trošak je učinjen, nije se to smjelo dogoditi, raspravljali su na beskonačnim sastancima, a jedino što se iz toga »rodilo« je bijes prema odvjetnici koja je navodno preveslala gradonačelnika. Njemu ni dlaka s glave nije pala, a vrh lokalnog IDS-a, koji je najprije rekao da račun neće platiti, morao je krenuti drugim putem: utvrditi koliko novca stvarno treba »iskeširati«. To se još ne zna! Novi gradonačelnik dobio je neki dan zaduženje utvrditi iznos stvarnog duga uz pomoć stručnjaka, a bivši gradonačelnik sada u Gradskom vijeću sjedi kao nezavisni, oporbeni vijećnik i može biti zadovoljan kako stranka na vlasti kojoj je pripadao i dalje tolerira njegovo ponašanje. Naime, nedavno je bez problema prihvaćen rebalans ovogodišnjeg proračuna kojim su pokriveni još neki »grijesi« iz Marasove vlasti.

Osim milijuna za odvjetničke troškove (koji bi mogli biti i veći, jer u gradskoj upravi ne znaju koliko je punomoći za zastupanje Grada Maras potpisao i kome, odnosno koliko je poslova usmeno naručio, dok računi ne stignu na naplatu), bivšem je gradonačelniku njegova tadašnja stranka omogućila promjenu projekta uređenja Trga slobode tako da se on sav poploči kamenom, što je poskupjelo investiciju, a »amenovani« su i dodatni milijuni kuna koje iz proračuna treba izdvojiti za odlijevanje i postavljanje skulpture na tom trgu. Dakle, i posao u vezi s nabavom obilježja za Trg slobode zaključen je a da nije bilo poznato koliko će to stvarno koštati. Kao djeca u slastičarnici, gradski su oci na javnom natječaju birali između ponuđenih radova akademskih umjetnika, rekli: sviđa mi se ovo, nagradili najbolji rad, krenuli u izvedbu, a kad su kolač pojeli, nisu se ni zagrcnuli nad računom. Pa i tako plaćaju građani!

Nova IDS-ova vlast u gradu predstavlja se kao drugačija, moralna, odgovorna. Tu bi tezu mogli potvrditi pokretanjem pitanja materijalne odgovornosti bivšeg gradonačelnika za štetu koju je učinio proračunu. Angažiranjem odvjetničkog ureda koji bi koštao i milijun kuna, ali koji bi na sudu dokazao materijalnu odgovornost bivšeg gradonačelnika, IDS bi zaslužio da mu za dodatni milijun građani podignu spomenik. Na Trgu slobode.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre