Počela je škola, početak nove školske godine uvijek je nova pustolovina za djecu i roditelje. Ta je pustolovina praćena  brojnim uzbuđenjima i pitanjima, strepnjama, očekivanjima.

Što početak školovanja znači za prvašića i čitavu obitelj?

Polazak u školu je velika promjena u životu čitave obitelji. I roditelji, ali i dijete koje je pripremljeno za školu, razumiju da se radi o ozbiljnijoj obavezi, da se škola razlikuje od vrtića. Škola zahtijeva kontinuitet, odgovornost, veću disciplinu. Najzad, škola uključuje vrednovanje odnosno ocjenjivanje.

Polazak u osnovnu školu prvi je susret djeteta s jasnim zahtjevima društva o tome što ono treba naučiti i postići za svoju dob. Polaskom u školu djeca ulaze u sredinu u kojoj će u krugu vršnjaka , u definiranim okvirima školovanja,  razvijati, provjeravati i pokazivati različite svoje sposobnosti i osobine što češće kod roditelja nego kod djece stvara stres.

Zato je za početak najvažnije  školi pristupiti prijateljski, bez stresa i strahova te dozvoliti svom prvašiću da se postepeno prilagodi školi i upozna sa svojom učiteljicom/eljem.  Važno je da odrasli razumiju da  će u prvim danima obaveze i zahtjevi na dijete ići postepeno te da ih ostavljaju u rukama iskusnih učiteljica/lja , dakle profesionalaca koji u okviru svoje profesije pomažu djeci da se uklope i prilagode na školu.

Da roditelji znaju da su im učiteljice, psiholozi, pedagozi, ravnatelji saveznici koji će im pomoći da sretno zaplivaju na tom novom putu …

Kako svom prvašiću roditelji trebaju pružiti podršku za dobar početak?

Djetetu je važno pružiti podršku tako da smo uz njega, da smo u kontaktu, da ne stvaramo grč od škole i „ne prebacujemo“  im svoje strahove. Važno je nastojati djetetu pomoći da se veseli polasku u školu i da ima pozitivan stav o školi kao dokazu svoje odraslosti.  Ovaj stav treba podržavati jer olakšava učenje i prihvaćanje školskih obveza.

Ako sami roditelji čak i nemaju baš najsretnija sjećanja na školu i početak vlastitog školovanja važno je da time ne opterećuju dijete na njegovim prvim početcima.  Imajte povjerenja u sebe i u svoje dijete! U školi se ništa ne odvija naglo, ništa se ne mora odmah znati jer  učiteljice uvode djecu postepeno u proces prilagodbe i učenja. Zato učinite sve što je u vašoj moći da škola za dijete postane mjesto na kojem će sretno, veselo, uporno i sa zanimanjem upoznavati sebe,  svoje okruženje i nove informacije.

Dakle,  važno je da kao važni odrasli odrazimo opuštenost, vedrinu i podržavamo polazak u školu te primjereno i pažljivo  dajemo do znanja da se školska  pravila trebaju usvojiti i poštivati. Posebno je važno da roditelji pred djetetom odražavaju poštovanje u odnosu na učiteljicu bez posebnih uplitanja i iznošenja vlastitih stavova te da tako dopuste prvašiću da neopterećeno izgradi svoj odnos sa učiteljicom/ljem.

Pozitivni stav prema školi pomoći će djeci da ostvare bolji školski uspjeh. Uspješno uključivanje u školu snažno utječe na razvijanje pozitivnog stava prema učenju i važnosti školovanja. A školski uspjeh kasnije utječe na stvaranje slike o sebi. Zato ovisno o potrebi i samostalnosti djeteta roditelji trebaju pružati pomoć i podršku svom prvašiću u svladavanju prvih školskih zadaća i usvajanja gradiva.

 

Što važne odrasle osobe u okruženju prvašića nikako ne bi trebale činiti?

Dijete ni na koji način ne treba plašiti školom, učiteljicom ili ravnateljem.

Ne treba ih kritizirati, uspoređivati  sa drugima, obeshrabriti kod prvih savladavanja školskih zadataka  (npr. Morao si već znati čitati! Vidiš kako Marko čita! ..i  sl.). Jedino što roditelji trebaju u početcima djetetova školovanja je biti strpljivi, na raspolaganju i pružati  podršku svojoj djeci. Sva naša djeca pri tom nisu ista. Ono što je bila podrška jednome ne znači da treba drugom našem djetetu. Ovom drugom možda treba pristupiti sasvim drugačije. Dakle, trebamo ih poznavati, promatrati, slušati i shvatiti što im treba. Važno je da iz uloge roditelja damo sve od sebe da škola već u startu ne postane teret i grč za naše dijete.

Što je dobro činiti?

Biti djeci podrška i posvetiti im u početku  veću pažnju.

Ako su roditelji u mogućnosti dobro je da imaju par dana godišnjeg odmora da ih otprate i sačekaju u prvim tjednima škole, nauče kako i gdje ulaziti u školu, što činiti ako ranije završe, koji putem ići kući ako idu pješice, kako koristiti školski autobus, pomoći im spremiti torbu i sl. To mogu i drugi članovi obitelji ukoliko roditelji ne mogu.

Važno je da dijete i dalje bude okruženo brojnim slikovnicama i dječjim knjigama koje se djetetu čitaju, koje dijete voli, o kojima se razgovara i tako budi interes za slova i čitanje. Ako i ne zna čitati ili ne zna sva slova prije polaska u školu, takvo će dijete to  brzo i s voljom svladati u prvom razredu uz stručno vođenje učiteljice i podršku roditelja. Uostalom to i jest zadatak prvog razreda!

Dobro je s djetetom razgovarati o svemu, a ne samo o školi, pogotovo ne samo o učenju i domaćoj zadaći. Važno je pitati s kim se dijete upoznalo, tko su mu/joj novi prijatelji, s kim sjedi … I, baviti se svim različitim dnevnim aktivnostima koje ste činili i prije polaska u školu.

 

Da li je važno  uspostaviti djeci dnevnu rutinu obaveza i odmora tj. igre!

Naravno, da! Kako bi dijete funkcioniralo u školi mora imati potrebne obroke, dovoljno sna, dobro raspoređen odnos obaveza i igre.

Dijete mora na vrijeme ići spavati da bi svladavalo i pratilo školske obaveza, prvašić po mogućnosti do 21 sat. Dobro je navečer  odabrati mu/joj odjeću i motivirati ih da se ujutro spreme za školu. Ako treba pomoći im. Dijete prije škole treba nešto pojesti što će mu osigurati energiju do školske pauze/marende. Ako je dijete u produženom boravku tada će u okruženju škole provesti dulje vrijeme. Dobra je strana boravka što će tamo napisati zadaću pa je posebno važno da se sa svojim roditeljima kod kuće poigra, opusti i zabavi. Ako nije u boravku, nakon što je dijete došlo kući, pojelo i malo odmorilo odmorilo planira se vrijeme za domaću zadaću.

 

Da li mu pomoći oko zadaće!

Naravno, posebno u početku zajedno s prvašićem pogledati sve što treba napraviti. Pomoći mu da rasporedi vrijeme, pomoći mu oko domaće zadaće ako je dijete nesigurno, pomoć i podrška NE ZNAČI raditi umjesto njega ali biti blizu, pružiti potporu i sigurnost, pohvaliti ga, provjeriti je li dijete zapamtilo zadaću,  pratiti da li zadaću zaista i radi, je li zainteresirano, koliko dugo radi…!

Pisanje zadaće ne bi trebalo biti predugo da se dijete previše ne iscrpi.

Što učiniti ako dijete ima težu prilagodbu na školu i teško se uklapa?

Već kod prvog ulaska u školu, možemo primijetiti vrlo različita dječja lica i ponašanja djece: neka ulaze nasmijana i vesela, neka izgledaju radoznalo, puna očekivanja, neka su zbunjena, neka izgledaju ravnodušno. Kod neke djece opažamo  strah i odbojnost, ima tu i suza –  poneko dijete se grčevito drži roditelja i odbija ući u školu.

Ako se dijete ne privikava lako i nije odmah steklo prijatelje, to je normalno – neka djeca trebaju više vremena da bi se naviknula na promjenu. Brinete li se zbog toga, obratite se učiteljici – možda već promjena mjesta sjedenja ili mali razgovor ohrabrenja mogu pomoći djetetu da prebrodi teškoće početne prilagodbe. Ako to ne pomaže, obratite se psihologu ili pedagogu škole.

Iako će dijete o školi najčešće pričati s oduševljenjem, moguća su i razočaranja. Saslušajte ga s razumijevanjem, provjerite što se dogodilo, posavjetujte ga kako da se ponaša, nemojte paničariti ali niti omalovažavati djetetove teškoće! Surađujte s njim i pomognite mu da ono surađuje!

Nikako ne odobravajte djetetu ako je agresivno, svadljivo i neugodno prema drugoj djeci jer će to dovesti do neomiljenosti  među vršnjacima.

Je li važno podržati i veću djecu na početku nove radne godine, a posebno polaznike 5. razreda i 1. razreda srednje škole?

Podrška je djeci bitna na svakom važnom dobno razvojnom prijelazu. To su u svakom slučaju i prijelaz u 5. razred kao i onaj u 1. razred srednje škole. Što su djeca u prethodnom školovanju bila uspješnija i ambicioznija to su u pravilu više uzbuđena kada se događaju takve promjene. Osnovna je preporuka roditeljima, budite uz dijete primjereno njegovoj dobi!

U 5. razred dijete kreće iz sigurnog okruženja  i okrilja svoje učiteljice koja je iznimno važna figura u početku školovanja. Uz svoju učiteljicu dijete osjeća sigurnost, podršku, oslonac , gotovo zamjenu za roditelje u vrijeme trajanja nastave dok roditelja fizički nema u blizini. Polazak u 5. razred pred dijete stavlja zahtjev da se upoznaje s većim brojem važnih odraslih u ulozi profesora, traži od njega prilagodbu na veći broj odraslih, treba znati prepoznati njihove zahtjeve, osobni stil rada svakog od nastavnika,  treba se iz nova dokazivati. Može se naći i u drugačijem sastavu razreda što sve dijete u prvi mah stavlja u manje sigurnu poziciju. Zato je potpora roditelja, starije braće i drugih važnih odraslih značajna i za ovaj period školovanja. Djeci je važno pomoći od starta da dobro krenu, da surađuju sa novim nastavnicima, da uspješno svladavaju gradivo.

Nadalje, prijelaz u 1. razred srednje škole je najveća promjena i period u kojemu je dobno razvojno najveći rizik za eventualna odstupanja u ponašanju. Ovo je period rane adolescencije, usmjerenosti na vršnjake, prvih ozbiljnijih ljubavi, potrebe za dokazivanjem vršnjacima, za neke mlade to je  period otpora prema autoritetima. Stoga, iako nam se djeca tada već čine odrasla ona još uvijek trebaju našu pažnju, komunikaciju,  slušanje, razumijevanje. Trebaju da im pomognemo, da pratimo njihove uspjehe, da smo u redovnom kontaktu s razrednikom. Trebamo biti „tu negdje“ i kada se čini da im to ne treba. Jer, i kad su veća, djeci je potrebna poruka da je roditeljima stalo do njih, do njihova uspjeha, da o njima brinemo, da ih pohvalimo, odnosno da smo tu za njih!

Poruka za kraj

Polazak u školu i čitavo školovanje je jedna zanimljiva pustolovina u koju zajedno kreću djeca, roditelji i njihovi učitelji! Važno je da dječje školovanje bude sretno i uspješno uz puno strpljenja i ljubavi roditelja i učitelja te obilježeno njihovom  suradnjom za dobrobit djece i mladih!

 

Zdravi grad Poreč

Nataša Basanić Čuš

Psiholog-psihoterapeut