Materijal pripremljen za sjednicu županijske Skupštine koja će se održati u ponedjeljak, 29. listopada, a na kojoj bi se nakon rasprave trebali koncipirati i donijeti zaključci sa stavom Istarske županije o gradnji Plomina 3, krajnje je oskudan i uglavnom sadrži već poznate informacije i kompilira izvatke iz postojećih dokumenata. U informaciji koju su samo četiri dana prije sjednice dobili vijećnici pod nazivom „Rekonstrukcija TE Plomin 1 – zamjena postojeće TE Plomin 1 u cilju modernizacije i povećanja kapaciteta“, a koju potpisuje Upravni odjel za održivi razvoj Istarske županije, tako su kompilirane prostorno-planske odredbe države i županije, članci zakona koji uređuju gradnju objekata i zaštitu okoliša, osnovne informacije o planiranom zahvatu te rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša.

Međutim, ovakvoj informaciji za vijećnike nedostaje niz elemenata koji na planiranu i od aktualne državne vlasti snažno guranu investiciju, bacaju dodatno svjetlo, a javnosti se uporno, pa i ovom prilikom, prešućuju. Osim jasnih podataka o zagađenju okoliša ukoliko TEP 3 bude na ugljen, koji su već poznati, ključni su, a namjerno zaobiđeni pokazatelji neisplativosti projekta, koji proizlaze iz visoke cijene gradnje i visokih proizvodnih troškova, na koje će izrazito utjecati otkup kvota emisija CO2, što je obveza već od 1. siječnja 2013. Planirana TE bi proizvodila oko 2,5 milijuna tona CO2 godišnje.

Istra ima stručnjaka koji su itekako referentni po ovom pitanju, a mi smo o ovim aspektima razgovarali sa stručnjakom za obnovljive izvore energije i članom Međunarodnog energetskog programskog savjeta mr. Mauricijom Liculom, trenutno jedinim u Istri koji konkretno zagovara informiranost građana, zajedno sa suradnicima poduzima konkretne poteze, a u stalnom je kontaktu s nizom domaćih i stranih stručnjaka.

Iz feasibility studije dr. Enca Tirelija s podacima od 9. listopada, koju je Licul provjerio te potvrdio točnost analize i dao nam na uvid, a može se vidjeti OVDJE, vidljivo je da je TE na plin iz ekonomske perspektive isplativija od TE na ugljen, a da je cijena investicije dvostruko manja. – Bitni pokazatelji ekonomske isplativosti – neto sadašnja vrijednost (NPV) i interna stopa rentabilnosti (IRR) – će pokazati maksimalnu kamatnu stopu koju projekt može platiti, a da se ne stvore gubici. Ako se uzme sadašnja diskontna stopa HNB od 4,5 posto vidi se da plin stvara dobitke, a ugljen gubitke u visini od 600 milijuna eura u 20 godina. Isto tako se vidi da su troškovi rada elektrane 1,5 puta niži za plin. Nadalje, iskoristivost samog procesa prelazi 60 posto, dok u najboljim njemačkim TE na ugljen ne prelazi 38 posto. Cijena gradnje ovakvog objekta na ugljen je oko milijardu eura, a na plin ispod 400 milijuna eura. Prodajna cijena struje je 90 eura po megavat satu za oba goriva, ali ako se uzme u obzir tendencija porasta cijena emisija CO2, odavno potvrđena u europskim dokumentim (EU-ETS), odnos cijena ide na ruku plinskoj TE, pojašnjava Licul.

Naravno, s plinom nema ni šljake, ni zagađenja, što su sa zdravstvenog aspekta glavni čimbenici. Plinu ne treba voda, što je jako bitno prvenstveno za Labinštinu, naglašava Licul, te nema potrebe za dekontaminacijom nakon isteka radnog vijeka.

– Solarna energija će mnogo prije nego što će se Plomin 3 izgraditi, postati konkurentna proizvodnji energije iz ugljena, a Hrvatska, pa tako i Istra ima natprosječan solarni potencijal u Europi. Energija vjetra je tome blizu, a hrvatska obala ima natprosječan potencijal u odnosu na ostatak Jugoistočne Europe, kaže Licul. Stoga posebno naglašava korelaciju između obnovljivih izvora i termoelektrana, na način da TE radi utjecaja obnovljivih izvora na cijene električne energije i budućeg rasta takvih izvora mora biti fleksibilna tako da u kratkom vremenskom roku može isporučiti željenu količinu energije. Ugljene elektrane tu mogućnost nemaju, jer ima treba do 8 sati pripreme procesa kako bi mogle isporučiti traženu količinu energije uz sinkoronizaciju sa mrežom. – Cijena električne energije se na tržištu mijenja svakih 15 minuta, i radi toga planirana ugljena elektrana neće moći biti konkurentna budućim plinskim elektranama te će generirati samo trošak.

Također, izgradnja ugljenih elektrana neizbježno dovodi do potiskivanja obnovljivih izvora, iako se Hrvatska potpisom opredijelila za zadovoljavanje 20 posto potreba energije iz obnovljivih izvora do 2020. Indikativno je da u zadnjoj dekadi se u EU izgradilo 110 GW plinskih elektrana i u 2011 g. 22 GW fotonapona, a s mreže povuklo 10 GW ugljenih. Možda se to nekome i ne sviđa, ali to je tako. Tehnologije u Europi u zadnjih 10 godina su sunce, vjetar i plin a ostali oblici, poput nuklearne i izgaranja lignita su u procesu fade out-a, kaže Licul.

Plinu u prilog ide i već izgrađeni sustav na ovom području koji se koristi svega 50 posto. Plinovod od Plomina prolazi na samo 3 km, kroz njega godišnje prolazi oko milijarda kubnih metara plina, a nakon što se isplati talijanski partner ta će količina narasti na 2 milijarde, a za Plomin 3 treba oko 570 milijuna kubnih metara godišnje, što potvrđuju i u HSUP-u.

– Ponovo treba jasno naglasiti da Hrvatska nema ni tone svog ugljena, te se on uvozi iz raznih dijelova svijeta. Cijena je u zadnjih 10 godina narasla 3 puta, dok plin iz našeg podmorja može podmiriti potrebe TE, a njegova cijena ima trend pada, upozorava Licul.

Prljava proizvodnja u Istri, čista energija u stranim utičnicama

Napominjemo da javnosti nije šire poznato da HEP planira 400 kV dalekovod Plomin – Pazin – Buzet i dalje, što se rijetko spominje, i nema ga u postojećim prostornim planovima, ali time je očito da se energija planira izvoziti, što je kontradiktorno s izjavama iz Vlade da je Plomin neophodan za domaće potrebe. Dakle, prljava proizvodnja u Istri, čista energija u stranim utičnicama. Cijena tog dalekovoda je oko 500 milijuna eura, koju plaća operater distribucijskog sustava. – Postojeći prijenosni sustav bi bez dodatnih ulaganja mogao zadovoljiti TE snage do 500 MW, te ukoliko bi nova TE bila do 500 MW ne bi trebalo ulaziti u tu skupu i na svaki način kompliciranu investiciju. Predviđeni dalekovod je duljine oko 100 km, a protezanje tog giganta posred Istre sigurno nije u skladu ni s turističkom orijentacijom i očuvanjem krajolika, komentirao je Licul ovu informaciju.

Konačno, prodajna cijena iz TE Plomin 2 je regulirana ugovorom s partnerom RWE tako da je HEP obvezan kupovati svu energiju proizvedenu u Plominu prema definiranim parametrima tako da pokriju sve troškove proizvodnje te da osiguraju garantirani iznos povrata kapitala RWE-u. Ako bi se ta klazula primijenila i za Plomin 3, partner ulazi u projekt bez ikakvog rizika i osigurava povrat svog uloga, dok bi HEP preuzeo sav rizik pokrivanja gubitaka, koji bi se kako je očito iz svega navedenog, svakako stvarali, zaključio je Licul. Ovaj podatak se lako može provjeriti u zadnjem dostupnom izvješću HEP-a za 2011.

Dvostruka igra IDS-a

Smatramo da bi vijećnici sve navedeno trebali u ponedjeljak uzeti u obzir te da je krajnje neodgovorno što su ove informacije izostavljene. Očito je da je riječ o dvostrukoj igri vladajućeg IDS-a, koji će se populistički zalagati za referendum, dok s druge strane, radi u dogovoru sa svojim koalicijskim partnerima. Iako je ovo političko, a ne stručno pitanje, zatražili smo od Licula komentar.

– Referendum je trebalo provesti onda kad se Plomin 3 dogovarao, a to je bilo uoči parlamentarnih izbora 2011. S jedne strane IDS zagovara refrendum, a s druge strane u Saboru diže ruku za zakon koji županiji oduzima moć da zaštiti Istru od ugljena. Naime, prema nedavno izglasanom Zakonu o energiji, u članku 4. st.6 stoji: Izrada i dostava planskih dokumenata vezanih uz održavanje i modernizaciju objekata od interesa za RH, izvješća o provedenim aktivnostima, kao i popis objekata od interesa za RH te sva druga pitanja u vezi sa zaštitom inetresa i sigurnosti infrastruktrue za opskrbu RH energijom uredit će se odlukom Vlade RH.

U Vladi sudjeluje Jakovčićev IDS, a za ovo su u Saboru, bez ikakvih primjedbi, ruku digli Boljunčić i Sponza, dok će njihovi kolege u Skupštini zagovarati referendum. Nekoliko dana nakon dizanja ruku u Saboru, IDS potpisuje koaliciju s SDP-om u Puli, čiji je Miletić ponovo kandidat za gradonačelnika. Ta je koalicija dio dogovora o ugljenu u Plominu, kojim IDS nastoji ostati na vlasti, dok svojim građanima servira ugljen u Plominu. IDS trguje zdravljem građana Istre, zaključio je Licul. (iPress)