Pjesnička kronika jednoga kraja
Osebujan pjesnik, publicist, poznavatelj gastronomije, prevoditelj i djelatnik u kulturi Drago Orlić objavio je nedavno pjesničku knjigu “Roverija”. U toj je knjizi, na njegov svojstven način u biti prepjevao povijest ovog vrlo slikovitog, ali isto tako i specifičnog kraja Istre, gdje su razne (ne)zgode bile svakodnevno na repertoaru, a to je i kronika jednoga geografskog pojma kroz dulje vremensko razdoblje.
Orlić je ovdje znalački objedinio kroniku Roverije sa svojim pjesničkim stilom, stvorio simbiozu fikcije i mašte, stvarajući gusto, aluzivno pjesničko tkivo, na duhovit i ironičan način, poetski uvijek vrlo snažno i emotivno.
Sam je Orlić rekao da je podatke crpio iz djela “Kulturna baština Roverije” (2012.), projekta OŠ Juršići. No, tu ima i puno uspomena, svojevrsni je to album odrastanja na ovim prostorima, priča koje su mu kazivali stariji, kao i suptilno obrađene pjesničke mašte koja je dodatno obogatila ova kazivanja pretvorena u poeziju.
Naravno, ima i tu onih općih filozofskih misli, atemporalnih i primjenjivih za svaku sredinu, a koje obogaćene samim miljeom Roverije poprimaju dodatnu dimenziju i uvelike obogaćuju djelo.
Vidljivo je da autor piše s lakoćom, da dobro poznaje priče i legende o ovome kraju, ali da je za njega zavičaj istinski proživljeni entitet, nešto što iznimno snažno osjeća, iz čega crpi snagu, pjesnički zanos, misli i ideje.
Roverija je oduvijek bila vrlo zanimljivo vrelo inspiracije, posebice zbog vrlo živopisnih priča i legendi iz raznih njezinih sela i zaseoka, a brojne od tih priča dobile su sada i pjesničko ruho. U nekim je uracima vidljiva i metapoetska funkcija pjesništva, gdje se autor propituje o raznim filozofskim pitanjima koja se tiču i poezije.
Orlić je ostao vjeran svome stilu – vrlo izravan, živoga, osebujnog jezika i stila, razigran, lucidnih komentara.
