U današnie vrijeme e-maila, Facebooka i iphonea, kad podaci na odredište stižu gotovo i prije nego su poslani, pošta još uvijek ima svoju nezamjenjivu ulogu. Virtualni je poštar bespomoćan kad se radi o rukom ispisanim razglednicama, osobnim pismima ili važnim dokumentima na koje treba staviti potpis.
Posao je to isključivo za onog pravog, od kojeg se očekuje da bude brži nego ikad prije. Jer sve navedene vrste pošiljke imaju svoj puni smisao samo ako na odredište stignu u razumnom roku. U suprotnom nastaje šteta – veća ili manja, materijalna, emocionalna, u nerviranju i(li) gubljenju vremena. Na takvo jedno zakašnjelo stizanje pisma požalio nam se čitatelj iz okolice Poreča. Bez želje za odštetom, samo da se dijeljenjem problema s drugim ljudima oslobodi dijela stresa, upozori ih na ono što ih možda čeka, a nadležnima javno ukaže na manjkavost usluge i probleme koje uzrokuju korisnicima. 
– Čekao sam ugovor o autorskom djelu, koji su mi iz Rijeke poslali 18. lipnja. Bilo je važno da ga što prije potpišem kako bismo taj posao ostvarili, i svakodnevno sam s nestrpljenjem obilazio poštanski sandučić, i tako cijela dva tjedna! Ne znam gdje je to pismo lutalo, ali znam da je koštalo živaca i mene i moje ukućane kojima sam se neprestano žalio. Pitao sam i u poštanskom uredu što je s pošiljkom koju čekam, ali mi ništa nisu znali reći, bez njenog broja koji je trebalo potražiti u Rijeci. Na kraju sam isplanirao put u Rijeku i, naravno, pismo je stiglo baš dan ranije, 3. srpnja! Bez obzira na to, otišao sam na lice mjesta potpisati ugovor, ispričao je zreliji gospodin epilog svog iščekivanja.
Nije mu to prva neugodnost s poštanskim uslugama. "Nisu to velike stvari, ali čovjeka zaista ljute, pa i rastužuju. Iz Zagreba sam od jednog trgovačkog lanca u kojem redovito kupujem dobio bonove s popustom od deset posto za određene proizvode. Pismo je poslano 21. lipnja, a stiglo je zajedno s mojim ugovorom o autorskom djelu, upravo na dan kad je bonovima istjecao rok! U moj je sandučić stiglo i pismo iz inozemne osiguravajuće kuće za jednu drugu osobu, čije ime uopće ne sliči mojemu i koja živi u sasvim drugom mjestu. Sve sam to uredno prijavio pošti, vratio im pismo koje mi ne pripada i koje netko možda još uvijek čeka, a sad čekam neku reakciju´",  poručio je. Očekuje da njegove primjedbe netko uzme u obzir i promijeni stvari. A usluge pošte će i dalje koristiti. Alternativa, kaže, i nema baš puno – dostavljačke tvrtke ili golubi pismonoše.

Kristina FLEGAR, Glas Istre