Još samo prije desetak godina situacija glede periski bila je alarmantna do te mjere da je prijetilo njihovo nestajanje. Srećom, ta je spoznaja došla do svijesti ljudi pa periska postaje strogo zaštićena vrsta, čije je vađenje strogo zabranjeno, a kazne za krivolov postaju drakonske. Zbog svega toga posljednjih se tri, četiri godine periske vraćaju u priobalje na način da smo ponovno na početku, dakle u vremenu s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, objašnjava dr. Andrej Jaklin, viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora Instituta dr. Ruđer Bošković u Rovinju.

Prijetnja su i bolesti

Zbog svoje ljepote, a i činjenice da se vade iz mora postajući tako suvenir s ljetovanja, periske su godinama bile nezaštićene i meta turista. Upravo početkom osamdesetih godina i pojavom masovnog turizma u zemlji, njihova populacija iz sezone u sezonu postajala je manja i u jednom momentu prijetilo im je izumiranje.

– Jedan od razloga drastičnog smanjenja broja periska zasigurno leži u masovnom turizmu. Jer, masa ljudi značila je i masovno skupljanje i čupanje ovih atraktivnih školjkaša. No, osobno sam sklon i razmišljanju da je i jedan od razloga smanjenja njihovog broja bila i neka bolest, odnosno da ih je napala neka bakterijska ili virusna infekcija, kaže nam dr. Jaklin.

O važnosti i značaju periski za ljude teško je govoriti, baš kao i o značaju tisuće drugih vrsta, recimo, određenog leptira. Ipak, mora se imati na umu da je ona najveći sredozemni školjkaš, odnosno da su znanstvenici na području Rovinja (a periske se nalaze i duž čitave zapadne obale Istre) nailazili na primjerke duge i do osamdeset centimetara iznad morskog tla, plus dvadesetak “zakopanih”, što znači da su periske dosezale i dužinu od metra.

Najveći sredozemni školjkaš

– Neosporno je da su periske (kao i svi školjkaši) ujedno i pročistači. Da bi se nahranile filtriraju morsku vodu i kroz njih dnevno prođe i do 2.000 litara mora. S obzirom da smo na pojedinim četvorim metrima nailazili i na tri, četiri primjerka periski, one su uistinu i svojevrsni pokazatelji čistog mora, smatra dr. Jaklin, dodajući da se veseliti zbog njihova velikog i prirodnog “come backa” možemo i zbog činjenice što ona pripada obitelji Pinnidae, koja u svijetu broji samo dvanaest vrsti školjaka, dok u Jadranu egzistiraju tek dvije – Pinna Nobilis i Atrina Fragilis (dubinska).

(N. ORLOVIĆ RADIĆ, Glas Istre)