Iako se tijekom posljednjih desetak godina smanjio broj opasnih pročelja, krovišta i drugih dijelova fasada u starogradskoj jezgri, čiji su komadi padali na ulice, srećom do sada bez ozlijeđenih, ipak ovakve opasnosti i dalje vrebaju. Zadnji je slučaj bio prije nekoliko dana kada je pao dio fasade sa zgrade u ulici Sv. Maura i veći komadi završili na pločniku. Prije nešto više od mjesec dana pao je jedan dio fasade sa zgrade u ulici Konzula Istranina, a komadići materijala i prašine završili sve do susjedne ulice. Nedavno su manji komadi žbuke pali i sa zgrade u kojoj se nalazi pošta na Trgu slobode, prošle zime u ulici sv. Eleuterija otpala je žbuka s ukrasnog vijenca zgrade, prije nekoliko godina slično se dogodilo sa vijencem zgrade Zajednice Talijana na Trgu slobode, koja je kasnije sanirana i slično. Padaju komadi žbuke sa zgrada jer su trošne, a vlasnici ih ne održavaju primjereno, pa kada stisne zima nakon kišnih dana nezgode su neminovne.

– Srećom da zimi u starom gradu nema niti mačke, pa je vjerojatnost da će se nesreća dogoditi jako rijetka, sarkastično je komentirao jedan poznanik. No to nije nikakva utjeha, u starom gradu nalazi se osnovna škola, gradska knjižnica koju svakodnevno pohađaju i brojna djeca.

Drugi su pak komentirali “da kako se neće urušavati fasade na privatnim zgradama, kada se urušio početak gradskih zidina i još nije saniran, obnovu čeka i muzej koji se nalazi u starom gradu, a Grad nema sredstava za njihovu sanaciju, a kamoli drugih zgrada”. Većina zgrada u starogradskoj jezgri je u privatnom vlasništvu, međutim vlasnika u zimskim mjesecima ili nema, nije ih briga, ili nemaju novaca za sanaciju. Jer ona košta puno, trostruko više nego u drugim dijelovima grada, kako je nedavno na primjeru krovišta svoje none opisao vijećnik Damir Miloš i na gradskom vijeću pitao što se može učiniti. Ali odgovor Alje Udovičić, direktorice poduzeća Stan za upravljanje stambenim zgradama, nije ga puno utješio. Jer kako je rekla, starogradska jezgra je pod zaštitom konzervatora kojima je potrebno prijaviti svako izvođenje radova na nekretnini i dati na odobrenje sve troškovnike koji moraju biti napravljeni tako da ispunjavaju kriterije koje zahtijevaju. To su način izvedbe, odabir materijala i izvođači s licencom Ministarstva kulture koji su skuplji i vrlo ih je malo u Istri. Često je jedan od uvjeta da se mora koristiti materijale poput vapna, a nije dozvoljena niti upotreba purpjene, što povećava težinu krovišta pa ga je često potrebno nanovo sanirati nakon desetak godina jer grede ne mogu izdržati povećani teret. Prilikom sanacije krovišta, odnosno zamjene kanalica ne smiju se zamijeniti sve, već najveći mogući dio treba sačuvati, kazala je Udovičić i dodala da su zbog toga to investicije na koje se vlasnici teško odlučuju. Što reći nego – šetnjom u centru starog grada imajte na umu, pada – fasada.

Vedrana Habereiter, Glas Istre