Uvijek me rastuže situacije ljeti kada pauk nekome odvozi auto. Ne zbog toga što će vlasnik biti neugodno iznenađen, već zbog toga što se oko tog pauka i tog auta skupi veliki broj, ulavnom, stranih gostiju. Kao da je to ljeti u gradu jedina prava atrakcija. No, možda to ljeti i jest jedina prava atrakcija koja kombinira adrenalin, dinamiku,… Premda se ljeti organiziraju značajne, česte i interesantne atraktivne vrste događaja za domaće i strane posjetitelje, ipak se čini da se nakon zalaska sunca ništa posebno ne događa u gradu.
Barem ne u najudarnijem razdoblju od 15. srpnja do negdje 20. kolovoza. Tipične atrakcije u gradu koje su originalni proizvod subjekata našega grada pozicionirane su u predsezoni i posezoni, što je strateški dobar potez, odličan potez, ali je špica sezone nekako zapostavljena.
Naravno, i sama špica sezone obiluje događanjima, međutim, može se zaključiti da su to događaji specifično namijenjeni potražnjama za kulturnim sadržajima, ili su pak jednosmjerni, odnosno strukturirani tako da su posjeitelji pasivni promatrači događaja. Da stvar bude jasna, na taj način funkcionira velika većina svjetske turističke ponude, vrlo su rijetki slučajevi čak i u svijetu gdje posjetitelji aktivno sudjeluju u određenim manifestacijama i događanjima.
One destinacije koje su uspjele napraviti kakav takav iskorak, te osmsiliti ponudu koja uključuje i posjetitelje, postale su prava turistička atrakcija. Jedan od takvih slučajeva je i agroturizam u Istri, obzirom da se posjetitelji na određeni način aktivno uključuju u život obiteljske zajednice gdje borave, premda i tu postoji ogroman prostor za napredak.
Atrakcije poput jet skija, bungee jumpinga, paintball-a, ipak nisu u tolikoj mjeri djelovale na porast potražnje u bilo kojoj destinaciji, obzirom da se posjetielji, prema svim israživanjima, žele aktivnije uključiti u manifestacije koje su tipično karakterisične za podneblje u kojemu borave, a ne biti samo pasivni promatrači. Do toga je naravno dugi put, zato se destinacije teško odlučuju za pkretanje takvih manifestacija, jer u njih moraju biti uključeni svi subjekti.
Zašto je uopće došlo do toga da su posjetitelji često samo pasivni promatrači manifestacija, često u određenim sredinama manifestacija niti nema? Zato jer smo svi koji se na određeni način bavimo turizmom postali pomalo sebični, pomalo pohlepni. Želimo u tom kratkom razdoblju kada traje špica sezone zaraditi što više, uz što manje troškova. Često razmišljamo kako je blizina mora i dobra hrana dovoljan razlog da se turistima ne bavimo, poglavito u privatnim smještajnim kapacitetima. Gosti su često prepušteni sami sebi, što nije baš najbolja solucija, jer nakon 18 sati, kada prestaje vrijeme kupanja, gostima preostaje malo sadržaja u kojima mogu sudjelovati.
Je li uopće moguća dobra suradnja svih subjekata koji djeluju na određenom pdoručju i to na način da se posjetiteljima ponudi nešto u čemu će moći aktivno sudjelovati, a da to predstavlja nešto tipično naše, istarsko, i što je još bitnije, da je pozicionirano u špici turističke sezone? Očito je moguće. Na tom je tragu manifestacija koju je pokrenula jedna velika tvrtka u nama susjednoj općini, koja je postala izvrstan primjer dobre suradnje velike privatne inicijative, lokalne zajednice, malih puzetnika, lokalnog stanovništva i stranih posjetitelja i to sve u kombinaciji za onime što predstavlja nešto originalno naše – vino, riba, rad ljudskih ruku i gostoprimstvo.
To je jedini način na koji se može stvoriti kvalitetna ponuda bazirana na uključivanju posjetitelja u stvaranje turističke ponude – uskom suradnjom svih subjekata, privatnih, javnih, fizičkih i pravnih osoba. U konačnici svi od toga mogu imati koristi i posjetitelji i domaći ljudi.

zzlevak