Opasni otpad predstavljaju i mnoge tvari koje se koriste u domaćinstvu, npr. stare baterije, stari lijekovi, boje i lakovi, kemikalije , otpadno motorno ulje i dr. Takav otpad sadrži tvari koje mogu biti toksične, kancerogene, mutagene, infektivne, zapaljive…koje putem tla i vode ulaze u biološki lanac i mogu uzrokovati obolijevanje ljudi i štetno djelovati na ostali živi svijet. Zakon je po pitanju opasnog otpada vrlo jasan, postoji sve više mogućnosti za odgovorno odlaganje, no velike količine opasnog otpada još uvijek nepotrebno završavaju na komunalnim odlagalištima i u okolišu – gdje im nipošto nije mjesto!

I sam Program zaštite okoliša Istarske županije, donesen 2006., kaže da “posebni rizik i opasnost za okoliš predstavlja nezadovoljavajuće stanje sustava odvojenog prikupljanja opasnog otpada, odnosno činjenica da je, s obzirom na razinu kontrole tijeka otpada, posve izvjesno da nezanemarivi dio opasnog otpada završava i na za to nepredviđenim službenim deponijama komunalnog otpada ili još vjerojatnije, ilegalnim / divljim odlagalištima.”

Kada uzmemo u obzir da izvješće Agencije za zaštitu okoliša o količinama opasnog otpada navodi da je "u Istarskoj županiji 2004. proizvedeno 3.568 tona opasnog otpada – neizbježno je zabrinuti se kamo završava neprijavljeni opasni otpad i kakvo stravično zagađenje okoliša može uzrokovati, a kojeg još nismo ni svjesni."

Odgovornost za otpad mora snositi proizvođač, koji je dužan pokriti troškove njegova zbrinjavanja, na što ukazuje i Strategija gospodarenja otpadom: "Proizvođač otpada podmiruje sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada, te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad."

Stoga apeliramo na inspekcijske službe da vrše pritisak na proizvođače otpada kako bi se propisi što prije počeli provoditi u praksi.

U međuvremenu savjetujemo općinskim i gradskim upravama i komunalnim poduzećima u Istri da omoguće bar osnovne uvjete, namijenjene građanima, za odlaganje opasnog otpada na svom području. Stare baterije se npr. mogu sakupljati u posebnim malim spremnicima u školama, u dogovoru s benzinskim postajama moguće je postaviti spremnik za otpadno motorno ulje i akumulatore od građana (kao što su to učinili Grad Pula, Grad Rovinj, općina Medulin). I treba ozbiljno shvatiti važnost edukacije i mijenjanja loših navika u dobre.

Radio Pula 09.10.2006