OTVORENO PISMO GLAVNOG UREDNIKA GLASA ISTRE ŽELJKA ŽMAKA JAVNOSTI
Poštovani čitatelji,
sasvim je opravdan interes hrvatske i istarske javnosti za zbivanja u Glasu Istre, kao što je to uostalom i svakodnevni interes koji naši čitatelji pokazuju prema svom listu svakog jutra na kioscima u Istri i šire. I tako već, evo, 63 godine, a osobno kao direktor i ovog trena glavni urednik, sa suradnicima u koje imam povjerenje i koji su ovog vrlo važnog trenutka svoje povjerenje iskazali listu, obećavam bar još toliku dugovječnost našeg đornala. To što Glas Istre jest, kako se ponašao kroz sve godine izlaženja, kako je na određeni način postao dio istarske tradicije i istarska institucija – neću posebno isticati, ali ću svakako istaknuti da sam kroz sve te godine sudionik u kreiranju takvog Glasa Istre, Glasa Istre kakvog su prihvatili čitatelji i građani Istre. No, zbog ovih i onih razloga i nesporazuma, a ponajviše zbog informacija koje kroz ostale medije šire slučaj »Glas Istre«, dužan sam ukazati na činjenice koje su me navele na nepopularan potez suspenzije sedmero naših kolega, što je s pravom izazvalo reakcije naše struke i dobronamjernih institucija i udruga jer je svakako riječ o svojevrsnom presedanu. Premda su proteklih dana išle razne izjave, očekivali smo – kao profesionalci – da će netko od naših kolega i struke uočiti u Glasu Istre od 5. listopada – kada je objavljena vijest o smjeni urednika – apsurdan članak i činjenicu da je ova vijest (zasigurno jedna o najznačajnijih za naš list zadnjih desetljeća) objavljena kao agencijska, preuzeta od Hine i s dodatkom inicijala G. I., a da ju ne potpisuje prije svega novinar, i to novinar lista o kojemu je riječ. Budući da ni do danas na to nije nitko reagirao, zbog profesionalnih novinarskih interesa i kodeksa pozivam sve da to učine i da onda pokušaju zajedno s nama odgovoriti na pitanje: Zašto ovakav drastičan potez?
Opstrukcija u listu od 5. listopada
Naime, dan prije objave te vijesti glavna urednica Eni Ambrozić je smijenjena i ta je odluka javno u redakciji svima pročitana i dana joj na uvid, kao i da stupa istog trena na snagu, a da ulogu glavnog urednika preuzima Željko Žmak. On je u impresumu i potpisan toga 5. listopada kao glavni urednik, ali netko od razriješenih urednika radi do sada neviđen presedan u ovom našem poslu – upada u sistem naših informacija, tehničke obrade novina spremnih za tisak i uz pomoć svojih suradnika, a bez znanja glavnog urednika i zlorabeći povjerenje kolege i legalnog predsjednika Udruge udjelničara, objavljuje svoj tekst u novinama – dakle koji krajnje narušava ugled Glasa Istre umećući tekst pisma namijenjenog isključivo vlasnicima. Radi se o tekstu pisma koji je predsjednik spomenute udruge poslao direktoru i Upravi.
Ta činjenica me navela prije svega i usprkos svemu da kao direktor, suvlasnik, glavni urednik trenutno povučem potez o suspenziji s opravdanom sumnjom da bi se slične ili gore opstrukcije mogle događati i da bi se dnevni list mogao mimo odluka urednika i kolegija, koji jedini potpisuju njegovo izlaženje i za to odgovaraju pred čitateljima i zakonom, koristiti u osobnim obračunima. Još bi tragičnija bila činjenica da se u takvim okolnostima list i ne pojavi na kioscima, a to si zaposleni u našem kolektivu ne bi nikad oprostili.
Naravno, po odgovornoj dužnosti glavna urednica Eni Ambrozić, njena zamjenica Tatjana Uvodić-Iveša, pomoćnica Zvjezdana Vučinić, urednik deska Igor Brajković i voditeljica tehnike Zorica Jelenić automatski moraju snositi prekršajnu i radnu odgovornost pa su i suspendirani, a ne otpušteni, kako se to hoće prikazati. Za novinara-urednika Gorana Prodana to je važilo do trenutka kada je i sam reagirao da je bez njegova znanja tekst pisma objavljen i iskorišten u krivu svrhu, a što u trenutku donošenja odluke o suspenziji nisam znao, dok za novinara Dražena Majića vrijedi suspenzija jer je kao član Nadzornog odbora javno iznosio poslovne tajne poduzeća i s njima manipulirao u javnosti, a po zakonu i potpisanom Pravilniku o radu Nadzornog odbora to niti smije činiti, niti se time služiti bez posljedica. Uostalom, odlukom Skupštine našeg poduzeća za svoj rad u NO-u kolega Majić prima i pristojnu naknadu. Kada točno utvrdimo cjelokupno činjenično stanje oko njihovih radnji i zloporabe položaja, Uprava će odlučiti o tome hoće li netko od sedmero kolega uistinu dobiti otkaz, odnosno na koja će radna mjesta u redakciji – sukladno njihovoj stručnoj spremi i sposobnostima – biti vraćeni.
Cenzura, šikaniranje i mobing
Na ovom mjestu, međutim, moram reći i neke važne stvari o odnosima u samoj redakciji, jer iz medijskih istupa pojedinih suspendiranih urednika i novinara proizlazi da su oni u ovom slučaju žrtve ataka na neovisno i nepristrano novinarstvo, dok njihove brojne kolege u redakciji tvrde – baš suprotno! Ako je presedan da je sedam novinara u jednom danu suspendirano, još je veći presedan da se jedan predsjednik Uprave i suvlasnik Društva založio za dugo godina kršena profesionalna, radna i ljudska prava kolega zaposlenih u redakciji. Iako se sve vrijeme nisam miješao u uređivačku politiku Glasa Istre, davši glavnoj urednici potpuno odriješene ruke, nisam mogao ignorirati informacije koje su povremeno stizale do mene od samih novinara i urednika Glasa Istre. Dužan sam ukazati na brojne nepravilnosti koje je dio urednika provodio, a dio tolerirao te mnoge neugodnosti koje su u svom profesionalnom radu trpjeli zaposleni, a o kojima su mi više puta svjedočili i o kojima su voljni svjedočiti i na drugim mjestima. Saznanja koja slijede proizlaze iz mojih razgovora s novinarima, urednicima i nekim drugim redakcijskim djelatnicima.
Dakle, već godinama je dijelu novinara Glasa Istre bio onemogućavan normalan novinarski rad i to na način da su im tekstovi cenzurirani kad god su se doticali određenih javnih osoba koje su dijelu uredništva bile omiljene iz posve privatnih razloga ili interesa; tekstovi su novinarima često – bez konzultacije urednika s autorima članaka – doslovce dopisivani; u tekstovima su nametani stavovi urednika s kojima se novinari nisu slagali (zbog čega su u nekoliko navrata novinari bili primorani tražiti od urednika da njihove tekstove ne potpisuju imenom i prezimenom, već s G. I.); iz praćenja posljednje predizborne kampanje »maknuti« su osvjedočeno stručni i kvalitetni novinari; djelatnici – posebno mlađi novinari i honorarni suradnici, ali i neki urednici neistomišljenici – trpjeli su mobing; neke se radnike šikaniralo, a nekima se prijetilo otkazom ili zakidanjem na plaći/honoraru bez utemeljenog razloga; pojedinim su se novinarima – unatoč očito iskazanom trudu i dobro obavljenom poslu – »odoka« kresali zarađeni honorari; nekim se novinarima nisu pružali ni osnovni uvjeti za kvalitetno obavljanje posla; jedna visokopozicionirana urednica na desku jednom je prilikom tijekom radnog vremena udarila po glavi tehničkog urednika, a slučaj je pod svaku cijenu htjela zataškati; grafičkom uredniku, dva puta nagrađivanom na međunarodnom europskom natječaju za novinski grafički dizajn, uručen je otkaz zbog jedne pogreške koja je trebala proći s blažom sankcijom (opomena, jednokratno smanjenje plaće za određeni postotak…), a ne otkazom, tim više što je taj kolega u to vrijeme bio član Radničkog vijeća; urednički kolegij izgubio je svaki svoj smisao budući da je o svemu odlučivalo troje ljudi, a ostale urednike u uredničkom kolegiju nikad se nije pitalo za mišljenje o aktualnim, »vrućim« temama, a o najdelikatnijim temama, obično jednog autora, saznali su tek drugi dan iz novina; urednici na desku samovoljno su se miješali u uređivanje stranica ostalih rubrika i to nakon što su iste već bile uređene i grafički prelomljene; ključni urednici deska ciljano su »proizvodili« afere i kao takve ih prezentirali čitateljima, unatoč protivljenju novinara koji su taj posao morali »odrađivati«… I tako punih sedam godina, bez ijednog redakcijskog sastanka, sve donedavno kada sam sastanak sazvao ja osobno.
Nažalost, možda kroz sve to vrijeme nisam dovoljno vjerovao u ove činjenice, intimno se nadajući da takvo što u Glasu Istre nije moguće. Međutim, uhvatio sam se u koštac i s time te dao svima naslutiti da nitko na ovom svijetu nema pravo na bilo koji način zloupotrijebiti Glas Istre, jer je Glas Istre – Istra sama.
Međusobna »darivanja« i 650 tisuća kuna otpremnine
Držim da će ovi razlozi biti dovoljni našim vjernim čitateljima, a potom i ostalima koje aktualna situacija u Glasu Istre zabrinjava, za razumijevanje odluke o suspenziji kolega. Svi ostali nesporazumi u našem kolektivu rješavat će se između zaposlenih i Uprave, vlasnika i suvlasnika, a da to ne uznemiruje javnost i ritam izlaženja Glasa Istre. Naše suspendirane kolege će za svoje propuste – namjerne ili nenamjerne – odgovarati pravno i moralno pred kolegama i Upravom. Velik dio razloga za agresiju koju suspendirane kolege sada javno pokazuju svakako leži u mogućem gubitku gotovo bezgranične vlasti koju su dosad uživali, ali i u gubljenju brojnih privilegija, koje se kreću od međusobnih »darivanja« (za što preostali kolektiv nije znao) do 650.000 kuna vrijedne otpremnine koju je dosadašnja glavna urednica Eni Ambrozić željela unovčiti i istovremeno zadržati poziciju glavne urednice – i sve to u vrijeme dok se klela da vodi računa o zaposlenima u Glasu Istre i da je zabrinuta za poslovne poteze Uprave.
Štoviše, oni svojim insinuacijama, lažima, govorom mržnje, dakle svime onime što ovaj prostor zbog civilizacijske razine naprosto ne prihvaća, nanose veliku štetu Glasu Istre. A sve to rade ne razmišljajući o tristotinjak obitelji egzistencijalno vezanih uz Glas Istre.
Željko Žmak
Prodaja »Glasa Istre« za osam mjeseci u padu
Tiraža »Glasa Istre« u prvih osam mjeseci ove godine manja je za 1,9 posto, prodaja je u istom razdoblju manja za 2,4 posto, dok je remitenda (neprodani primjerci) porasla za 4,1 posto. Tako ne stoji više puta ponavljana izjava smijenjene glavne urednice Eni Ambrozić da tiraža »Glasa Istre« raste.
G. I.
Posljednji intervju s Jakovčićem bio je krajem 2003. godine
U emisiji HTV-a »Otvoreno«, posvećenoj suspenziji novinara i urednika u Glasu Istre, gost emisije Ivan Jakovčić požalio se da u »Glasu Istre« s njim, kao istarskim županom, nije objavljen intervju već pet godina. Potvrdivši taj podatak bivša glavna urednica Glasa Istre rekla je da je »ocijenila da to nije bilo potrebno«, pojasnivši da su se pratile sve njegove redovite mjesečne konferencije te da je objavljivan niz izjava.
Međutim, točno je da je razgovor s Ivanom Jakovčićem, nakon intervjua Gorana Prodana 2001. godine, objavljen i 9. srpnja 2002. godine. Pisao ga je novinar Novog lista Neven Šantić, a prenio »Glas Istre«. Također, naša novinarka Vesna Kapeloto 18. studenog 2003. objavila je intervju s Ivanom Jakovčićem pod naslovom »Ukoliko pobijedi HDZ, vraćam se u Sabor«.
G. I.
