Neuobičajenom izložbom, odnosno kolekcijom od osamstotinjak ručnih i džepnih satova i njihovih remena korištenih za glavnu temu slike koju okružuju autorove poštapalice i citati posvećeni modernom Bogu kojem se ljudi klanjaju, a riječ je o fizičkim mjeračima vremena, porečki umjetnik Drago Orlić i sam je, upravo izrugujući se ljudima zbog njihove vremenske ovisnosti, dobar dio slobodnog ili radnog vremena poklonio satu.

I to ne jednom posebnom već, kako sam veli, čitavoj hrpi koje je tijekom tri godine upornog sakupljanja od prijatelja i urara, pohranjivao u vreću. Kod brojke od osamstotinjak primjeraka rodila se ideja i nastala je izložba naslovljena “Samo je vrime Kič”.

– Izložene slike naglašavaju problematiku protoka vremena i postojanje sata kao stroja za mjerenje vremena. Orlić, slike gradi  uz pomoć fizičkih primjeraka bezbrojnih modela ručnih satova i njihovog remenja potrebnog za pričvršćivanje na ruku.

Simbole fizičkog nošenja vremena na svom tijelu kroz svakodnevne aktivnosti, geste, samostalne ili kolektivne akcije, proricanja i navještavanja, magiju i rituale upotpunjuje mudrim izrekama i doskočicama.

Slike su ekspresije upozorenja kako nam je društvo današnjice oduzelo neposrednu vezu sa samim čovjekom, otuđilo nas. To otuđenje se je najviše iskazalo upadanjem u zamku robovanja načinu života koje određuje strojno, mehaničko, a ne biološko vrijeme, rekao je na otvorenju izložbe Dario Sošić, viši kustos Zavičajnog muzeja grada Rovinja.

Drago Orlić tvrdi i da je čovjek sam kriv za “upadanje u vremensku zamku”.

– Čovjek je sam sebi stvorio svog boga, a to je vrijeme. Tek kad nam se sat pokvari i završi na popravku zapazimo koliko smo ga puta uludo pogledom tražili na ruci, kaže Orlić koji je okupljenu publiku podsjetio na doba kada se vrijeme određivalo po zvonjavi sa zvonika ili uz pomoć curenja pijeska u klepsidri.

– Potom je čovjek izmislio sat. Prvo mehanički, a potom i digitalni. Danas su mobiteli postali moderni šaptači vremena. A tu su još i godišnji mjerači vremena – kalendari, solisticiji, ljetno i zimsko računanje vremena… Istovremeno, klanjajući se fizičkim mjeračima vremena zaboravili smo na biološki sat, onaj koji u nama otkucava, rekao je na otvorenju svoje izložbe “Samo je vrime Kič”, Drago Orlić pjesnik, pripovjedač i novinar koji je ovom prigodom, a zbog “ucjene” Daria Sošića, pročitao i svoju pjesmu posvećenu Rovinju “Žalost barke”.

Izložba “Samo je vrime Kič” može se razgledati do 20. prosinca.

(Napisala i snimila N. ORLOVIĆ RADIĆ, Glas Istre)