Baš šteta što Porečana nedostaje u Bravariji – ako ih već ne mogu privući suvremena umjetnost i svjetlo kao medij, mogli bi barem pohoditi prostore nekadašnjeg remonta dok su još dostupni svakome, derutni kakvi jesu izvana, ali puni duha i kreativne energije iznutra. U nedjelju navečer otvoren je Festival svjetla kojemu je domaćin Kruno Vrgoč, riječki umjetnik sa stalnom adresom u Bravariji, selektorica je labinska povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Sabina Salamon, a u šest dana će okupiti 15 likovnih umjetnika i desetak glazbenika.
Za otvaranje festivala multimedijalni performans pripremilo je četvero umjetnika, a osmislio ga je Ivan Marušić Klif koji je u 3D projekciji zbivanja s pozornice prenosio na zid zgrade perforirane nizom prozora s rešetkama, a kompjuterski je program kreirao sam. Dakle, u kutu pozornice na setu bubnjeva izvrsni Kersten Ginsberg bio je zadužen za glazbeni dio multimedije. U ritmu Ginsbergovih bubnjeva, iza platna razapetog na dnu pozornice, plesala je Kristina Tenčić, čije je pokrete s prednje strane pokušavala kistom i crnom bojom na platnu uhvatiti Silvija Keser. Odličan, dinamičan performans privukao je i gledatelje s druge strane ograde Bravarije – prolaznike je za ogradu prilijepila naga plesačica, koju su gledatelji iz Bravarije pratili samo kao sjenu.
Jučer i danas, izabrani studenti zagrebačke i riječke likovne akademije sudjelovali su u radionici o primjeni svjetla kao umjetničkog medija, a koju su vodili Klif i Ivana Franke, dok će njihovi radovi biti predstavljeni večeras. U Bravariji se mogu razgledati instalacije koje su bile spremne za večer otvaranja. Najviše zanimanja privukla je ona u koju posjetitelji mogu ući – »Last Days of Disco« Davora Antalića Antasa. Konstrukcija od pleksiglasa ima obujam tunela osvijetljenog crvenim neonom, koji vibrira tako da izgleda kao da se tunel vrti u krug. Unutar tunela su četiri stepenice od pleksiglasa, u kojima se reflektira svjetlo neona, a u dnu je ogledalo razlomljeno na četiri dijela – hodač kroz instalaciju, gledajući učetverostručene dijelove sebe, stvarno prolazi kroz psihodeliju.
Ivo Vrtarić odlučio je dati »Infuziju« kamenim gromadama koje vire iz mora iza Bravarije – kroz prozor je instalirao crveni uski neon koji, prelazeći terasu, nestaje u tijelu kamenja. Lara Badurina postavila je video koji snima lungomare kojim dominira tijelo Eufrazijane, ali preko dna uvale Peškera, a sliku prati sat – promjene u sceni bilježe se iz minute u minutu. Scena kao s razglednica starih nekoliko desetljeća – a oslikava trenutnu stvarnost prekrasne, ali zapostavljene i naružene Peškere. Florijan Schmidt-André na terasi Bravarije postavio je na drveni stalak-kutiju obloženu aluminijem, na kojoj su otvori za oči, a ispred nje je stolac – treba kleknuti i primiti se za naslon stolca jer će se lako zavrtjeti u glavi onom koji kroz otvore malo duže gleda u kutiju u kojoj se u fluorescentnim bojama izmjenjuju fotografije body painta. A bit će tu još mnogo više, sudeći prema nedovršenim radovima u mraku prostranih hala nekadašnjeg remonta.
Festival svjetla u Poreču podupiru Ministarstvo kulture, Odjel za obrazovanje, prosvjetu i kulturu Istarske županije i niz sponzora, od kojih riječki Z-lighting sponzorira tehničku opremu. Dugoročni plan organizatora je u porečkoj Bravariji formirati svojevrsni umjetnički laboratorij u kojem će domaći i umjetnici iz inozemstva boraviti i raditi uz uvjet zadovoljenja intermedijalnosti u kojoj je naglasak na jednom mediju, kao što je ove godine svjetlo. Ideja organizatora je povezati festival s gradom i okolinom. Ove godine ta je veza uspostavljena s Valamarom, odnosno svjetlosnom instalacijom u hotelu Luna, prema idejnom rješenju Krune Vrgoča. Još da je Porečana!

Sniježana Matejčić, Glas Istre