Iako je teško bilo za očekivati da će se ponoviti prošlogodišnja sjajna turistička sezona, ovogodišnja turistička sezona nadmašila je sva očekivanja. Rezultati su i više nego sjajni. Bilježi se porast dolazaka, broja noćenja, ali i financijskih pokazatelja, iznad svih očekivanja. O tome se piše, o tome se govori i svi su oduševljeni, od ministra turizma, predsjednika uprava turističkih kompanija, do njihovih vlasnika. Svi zadovoljno trljaju ruke. Bit će više novaca u državnom proračunu, veće  dobiti za vlasnike, većih bonusa za članove uprava turističkih kompanija… Samo će radnici najmanje od toga profitirati.

Iako su gotovo sve turističke kompanije ove godine povećale plaće, u prosjeku za 2%, realno njihov standard pada. Prosječna plaća turističkih djelatnika prema podacima DZSa iznosi 4624,00 i za 17,8% je niža u odnosu na prosječnu plaću RH. Ako se uzme u obzir da u taj prosjek ulaze i plaće menegementa i članova uprava koji ne dobivaju ispod 30.000 kuna, lako je izračunati koliku plaću dobiva „proizvodni radnik u turizmu", kuhar, konobar ili recepcioner, a da ne govorimo o spremačicama ili radnicima u praonicama rublja, gdje su uvjeti rada nemogući, sa svim dodacima za minuli rad, rad nedjeljom, praznikom, dvokratnim ili  smjenskim. Žalosno je i apsurdno da su radnici, koji su ključ uspjeha u turizmu i jedine gospodarske djelatnosti u RH koja uspješno posluje i koja je pokretač gospodarstva te daje najveći doprinos javnim financijama RH, podcijenjeni.  Ovogodišnje povećanje plaće od 2%, što u nominalnom iznosu iznosi od 60 do maksimalno 100 kuna za radnike pod kolektivnim ugovorom, je gotovo zanemarivo. Istovremeno za poslodavce to nije predstavljalo nikakav trošak. Naprotiv, zbog olakšica odnosno smanjenja 2% doprinosa na plaću,  neovisno o povećanju plaća, ukupan trošak rada niži je u odnosu na prošlu godinu. Da su poslodavci korektni, a ne licemjerni kao što jesu, i da zaista stoje iza toga da su radnici ključ uspjeha u turizmu, ovogodišnje povećanje plaće moglo je biti 4% samo s osnova smanjenja doprinosa na zdravstvo, a obzirom na postignute rezultate turističkih kompanija još i veće. Međutim, upravama turističkih kompanija najbitnije je ostvariti što veću dobit za vlasnike, čime si dugoročno osiguravaju položaj na čelu kompanije i povlastice koje taj položaj donosi, ali i bonus za ostvarene rezultate koji premašuje godišnju prosječnu plaću nekoliko radnika.  I da stvar bude gora, bojim se da ni druge godine, iako će turističke kompanije imati od nove godine dodatni bonus – smanjenje PDV-a na 10% na ugostiteljske usluge, neće značajnije povećati plaće. Tako će razliku zadržati za bogaćenje i do sada bogatih hotelijera iako je intencija smanjenja PDV-a  bila da se poveća konkurentnost, čime bi se povećali prihodi koje bi trebalo usmjeriti prema stvaranju novih radnih mjesta i povećanju plaće. Nažalost, bogatim vlasnicima nikada nije dosta, a uprave društava su njihove sluge kojima je jedini cilj zadovoljiti vlasnike u njihovom bogaćenju, neovisno da li se bogate povećanjem vrijednosti svog kapitala ili izvlačenjem novca kroz dividende. I u pravu je ministar financija Linić kada kaže da poslodavci koče reforme i da su oni do sada bili tetošeni. Nažalost, reforme koje su do sada provedene, pa i drugačije oporezivanje plaće išle su samo na uštrb radnika, a u korist poslodavaca.

Ono što nas ljuti jest što poslodavci svake godine na temelju ostvarenih rezultata u tekućoj godini planiraju budžet za slijedeću godinu, pa će zahtjevi za iduću godinu biti još veći. Istovremeno nisu spremni uložiti u standard radnika. Samo u posljednjih sedam mjeseci porast troškova života je 2,6%, s tendencijom rasta i vidljivi je pad standarda radnika. U isto vrijeme od radnika se traži sve više, pa su rijetki radnici (posebno sezonski) iznad 50-te godine koji rade u turizmu, jer tempo koji im se nameće ne mogu podnijeti. S druge strane, još uvijek u nekim kompanijama, iako se broj stalnih radnika u odnosu na prijeratno razdoblje sveo na 1/3 , stimuliraju odlazak starijih radnika iz firme koje nadomještaju sezonskim radnicima. Sezonski radnici  su pak u specifičnoj situaciji. Obzirom na gospodarsku situaciju i sve veće gašenja radnih mjesta, bespogovorno prihvaćaju bilo kakve poslove i bilo koju plaću da bi osigurali svoju egzistenciju. Nerijetko im se ugovori o radu produžavaju iz mjeseca u mjesec, čime su spriječeni da traže ostvarenje nekog svog prava jer im se ne bi produžio ugovor o radu.

Povećanje plaće u turističkim kompanijama u Istri gdje je Sindikat Istre i Kvarnera većinski ili jedini sindikat :

• – Plava Laguna Poreč – 2% od 1. travnja
• – Riviera Adria (Rabac i Riviera) Poreč – 2% od 1. lipnja
• – Laguna Novigrad – 2,5% od 1. svibnja
• – Maistra Rovinj – 2% od 1. lipnja
• – Maslinica Rabac – 2% od 1. svibnja

Nažalost, do povećanja plaća još uvijek nije došlo u umaškom Istraturistu ( gdje SIK u odnosu na STUH ima nešto manje članova) koji jedini nije isplatio ni jednokratni dodatak na plaću za mjesec srpanj. Naime,  u turističkim kompanijama uobičajena je isplata jednokratnog dodatka na plaću za mjesec srpanj obzirom da je intenzitet rada u tom mjesecu najjači, a plaća znatno niža u odnosu na lipanj u kojem su tri praznika koji uvećavaju plaću radnika.

Iako je teško očekivati senzibilnost poslodavaca, obzirom na ostvarene rezultate, SIK će koncem sezone (sredinom listopada) kada budu poznati i financijski pokazatelji za devet mjeseci, a ujedno će se moći procijeniti i rezultati za cijelu godinu, pokrenuti pregovore za nagrađivanje radnika za uspješno odrađenu sezonu 2012. Ujedno će pokrenuti i pregovore za povećanje cijene rada u 2013. godinu, posebno kada su već poznati učinci smanjenja doprinosa za zdravstvo, a mogu se procijeniti i učinci koji budu od snižavanje stope PDV-a na ugostiteljske usluge.

                                                                           Predsjednica Odbora za turizam

                                                                                     Marina Cvitić