Ljeto je na pragu i planiramo kako ga što kvalitetnije provesti. Robinzoni će se bolje snaći na turistički manje razvijenoj istočnoj obali Poluotoka, a za ostale na raspolaganju su plaže, od onih divljih do uređenih gradskih, odnosno turističkih uz hotelske komplekse i turistička naselja. No mnogi domaći stanovnici žele se kupati u kampovima. Više je razloga za to – plaže su uređene, blizu su restorani, dućani i sanitarni čvorovi, mogu se iznajmiti ležaljke, suncobrani, pedaline itd., a sve to čini boravak na plaži vrlo ugodnim, ali i skupim. Kampovi su usred sezone gotovo popunjeni i vlasnicima nije u interesu da i domaćini dolaze na plažu, a ako već dolaze, onda će to i platiti.

Naplata ulaza u kamp razlikuje se od mjesta do mjesta. Tako na primjer Istraturist u svojih pet kampova naplaćuje ulaz za vozilo 40 kuna, a po osobi 15, ali kako nam vele u službi marketinga, vrlo su fleksibilni pri puštanju u kamp te često ne naplate ulazak svim osobama ili naplate samo za vozilo. Ukoliko je u kampu dovoljno mjesta, domicilno stanovništvo može ući uz predočenje osobne iskaznice.

Potpuno besplatno, i to autom, u Rivierin kamp Lanterna mogu ući svi domaći gosti. Ondje nikada ne naplaćuju ulaz i nikada nisu imali problema zbog toga. U sve Maistrine kampove na Rovinjštini i u Vrsaru ulaz se naplaćuje 20 kuna za osobu i 40 kuna za automobil. Upola jeftinije kupat će se Puljani u kampu Stoja.

– Za razliku od prošlih godina kada se u kamp slobodno ulazilo samo uz predočenje osobne iskaznice, od ove će se ulaz naplaćivati 15 kuna po osobi. Za djecu će se trebati izdvojiti sedam, a za automobil 20 kuna. Ista cijena vrijedi i za ostale kampove Arenaturista, rekla je Sonja Broka Nastić, direktorica Arenaturistovih kampova.

U kamp Bi Village može se slobodno ući s plaže, ali se bazeni mogu koristiti samo ukoliko se plati ulazak u kamp. Koliko će on koštati ove godine, ondje još ne znaju. Lani se naplaćivalo 40 kuna za odrasle i 20 kuna za dijete, a automobilom se u kamp nije moglo ući, pa će vjerojatno tako biti i ove godine. Zanimljivo je da rabački kamp Marina uopće nema zahtjeva za ulazak, pa tako nemaju niti određenu cijenu. Razlog je što se neposredno uz kamp nalazi velika plaža na kojoj se kupaju domaćini.

U svakom slučaju, ukoliko se želite kupati na plažama uz kampove, dobro je znati da su one javno dobro i da im pristup mora biti osiguran, a može li se s plaže ući u kamp i koristiti sve sadržaje koje on nudi, ovisi o svakom posebno.

Kakva je situacija u drugim mediteranskim zemljama, upitali smo Jerka Sladoljeva, tajnika Kamping udruge Hrvatske.

– Situacija je različita od regije do regije. Meni osobno najdraže je kako su odnos između vlasnika kampova i domicilnog stanovništva riješili Francuzi. Kod njih je cijelo priobalje javno dobro tako da je svima osiguran pristup plažama. Kod njih su kampovi, bilo na moru ili gdje drugdje, ograđeni sa svih strana, pa i na onom dijelu koji graniči s morem. Gost na plažu iz kampa izlazi kroz vrata, koristeći plastičnu karticu, poput onih u hotelu. Za domicilno stanovništvo ili one koji se žele kupati na javnoj plaži uz kamp osigurava se poseban prilaz i oni ne mogu koristiti sanitarije i tuševe u kampu, kao ni ostale usluge poput kupnje u dućanu ili ručanja u restoranu, rekao je Sladoljev.

Naravno da bi vlasnici kampova vrlo rado ostvarivali dodatnu zaradu pružanjem usluga jednodnevnim posjetiteljima, ali Francuzi su se, potpuno ispravno, opredijelili za osnovnu djelatnost, što uključuje sigurnost i mir za goste kampa.

– Prema našim pozitivnim propisima, kampovi bi za dobivanje kategorizacije trebali biti ograđeni, ali to kod nas nije slučaj. U pravilu je ograđen samo ulaz u kamp, a onaj dio prema plaži nije. Iznimka je jedino kamp Pila na otoku Krku koji je u cijelosti ograđen, kaže Sladoljev.

– Za razliku od Francuske, u Italiji ne postoji zakon o pristupu plažama u kampovima. U regiji Veneto, primjerice, tzv. dnevni kupači mogu do plaže, ali samo kroz kamp. Gost plaća ulaz deset eura u pred i posezoni, a u glavnoj sezoni 20 eura te može koristiti sve usluge kampa. No, u Venetu se u kampove ne može ući automobilima, nego samo pješke. U drugim talijanskim regijama pak smatraju da su plaže javno dobro i da svima mora biti omogućen pristup do njih bez obzira na to što graniče s kampovima, kaže Sladoljev.

Kod nas je također različita praksa. Neki kampovi reduciraju broj dnevnih gostiju dizanjem cijena, pa naplaćuju ulazak po vozilu od 100 do 150 kuna, a postoje i primjeri da vlasnici kampova usko surađuju s lokalnom upravom pa domaćinima dozvoljavaju slobodan ulaz. To je različito od kampa do kampa, ali bitno je da je pristup do plaža uz kampove slobodan. Činjenica je da vlasnici kampova ulažu značajna sredstva u uređenje plaža, obogaćivanje ponude na njima i da sve to rade u interesu gostiju kampa, a ne kupača, no, budući da je plaža javno dobro, moraju naći kompromis.

– Jasno da dnevni posjetitelji plaža ne smiju stvarati buku i remetiti mir gostiju kampa jer će to uzrokovati brojne pritužbe turista, pa i odlaske iz kampa, no s tim se moraju nositi vlasnici, bilo uz pomoć zaštitarskih službi ili pak pozivanjem inspekcija. Mi često dobivamo peticije gostiju kampova koji tvrde da se ne poštuje kućni red i mir. Problem je kod neograđenih kampova što se s plaže lako može ući, pa nije rijetkost da se skupine mladih i pijanih domaćina okupljaju oko nekog kafića u kampu ili pak devastiraju plaže, događaju se i krađe, stoga bi stvarno trebalo pojačati nadzorne i inspekcijske službe. Naime, gosti kampa su naši vjerni gosti, čak 60 posto ih se vraća svake godine ukoliko su zadovoljni, veli Sladoljev.

– Dobar primjer sigurnosti gostiju je Camping Park u Umagu. Jako puno su uložili u pozicioniranje svog kampa kao najkvalitetnijeg obiteljskog kampa u regiji, oni su to uspjeli osobito izuzetno kvalitetnom ponudom za najmlađe. Jednako uspješna je i Valalta, koju smatram najboljim naturističkim kampom u Hrvatskoj, veli Sladoljev.

Ulazak u naturističke kampove posebno je osjetljiv budući da su standardi boravka u njima puno viši nego u tekstilnima. U svijetu se već odavna ne može ući u naturistički kamp ukoliko se ne posjeduje iskaznica Svjetske naturističke federacije, no kod nas pravila još nisu toliko stroga.

– Ipak, i kod nas se poštuje nekoliko osnovnih pravila, a to je da u naturistički kamp mogu ući samo parovi, odnosno nije dozvoljen ulaz muškarcima samcima. Iznimno su iz tog pravila izuzeti samci koji su rastavljeni ili udovci, a već su od ranije poznati osoblju kampa. Smatram da je strogost u propuštanju ljudi u naturističke kampove nužna budući da su vrlo privlačni pedofilima, ekshibicionistima i sličnim ljudima bolesnog uma, ističe Sladoljev.

– Uglavnom istarski kampovi su za svaku pohvalu. Problem je jedino u Arenaturistovim, u koje se ne ulaže dovoljno. Nešto su na Stoji pokušali mobil homeovima, ali to se nije pokazalo dobrim. Osim toga, slabo se ulagalo i ti su kampovi loši. Za svaku pohvalu je fažanski Bi Village, koji iz godine u godinu bilježi do 30 posto više gostiju, istaknuo je tajnik Kamping udruge Hrvatske.

Gordana Jezdić, Glas Istre

Na fakultetima nema predmeta koji se bavi kampovima

– Kampovi nisu obična ledina na koju je dovoljno postaviti poljski WC i svi će biti zadovoljni. Upravljanje kampovima vrlo je sofisticiran posao i gosti u njima jednako su zahtjevni kao i oni u čvrstim objektima. No kako upravljati kampom, naši ljudi nažalost nemaju gdje naučiti. Mladi kadrovi ne znaju što gostima u kampovima najviše treba i što žele te kako im to ponuditi. Niti jedan predmet u srednjim školama, ali niti na fakultetima na kojima se studiraju turizam i ugostiteljstvo, ne bavi se kampovima. Mislim da je to žalosno i da treba što prije uvesti kolegij na kojem ćemo mi koji imamo znanja i iskustva u upravljanju kampovima prenijeti to znanje mlađima.

Brojni kampovi imaju praksu da im gosti na kraju boravka ispune anketu o tome čime su bili zadovoljni, odnosno što zamjeraju kampu. Nažalost, mi nemamo stručnjake koji će iz tih podataka znati osmisliti razvojne planove za iduću godinu, odnosno na što se fokusirati da bi se gosti vraćali zadovoljni što su se njihove primjedbe uvažile. Ukoliko uskoro ne počnemo obrazovati kadrove, bojim se da će vrlo brzo doći do pretvaranja kampova u apartmanska turistička naselja budući da su i inozemni vlasnici kampova mahom hotelijeri i također nemaju iskustva u vođenju kampova. To bi bila prava šteta, zaključio je Sladoljev