Održan "roditeljski sastanak" Plivačkog kluba Poreč sa temom: bazen – kada ?
Okruglom stolu sudjelovalo je 20-ak roditelja te voditelji Plivačkog kluba. Nakon kratkog izlaganja predsjednika, gosp. Dozeta, o povijesti i nastanku plivačkog kluba Poreč, brzo se počelo s raspravom u kojoj je naglasak dan na aktualni natječaj Grada raspisan za izradu arhitektonskog i urbanističkog rješenja zone Finida za izgragdnju škole, sportske dvorane i bazena. Naime, u materijalima natječaja jasno je definirano da se za projekt škole i dvorane traži urbanističko rješenje, a za bazen samo arhitektonsko, dakle neke vrste idejno rješenje.
Kako je gradski bazen koji se razvlači već u treći mandat lokalne vlasti, dakle preko 8 godina, jasno je negodovanje kako kluba tako i svih roditelja čija su djeca aktivna u plivačkom i vaterpolo klubu, njih 200-tinjak.
Svakako je za spomenuti opaske i razmišljanja pojedinih roditelja a koja imaju zajedničke nazivnike:
– sportom grada vladaju dobrim dijelom privatni, pa i politički interesi dodvoravanja "popularnim" sportovima
– bazen služi uglavnom kao sredstvo prikupljanja glasova na lokalnim izborima
– ne postoji jasan program razvoja sporta na poreštini
– nerealno prikazivanje troškova održavanja bazena stvara negativnu atmosferu o samom bazenu
– postoji jasna potreba za bazenom od strane građana i djece Poreča za:
1. škole plivanja – po Zakonu o školstvu svako dijete treba nakon završene osnovne škole znati plivati
2. bazen kao sredstvo oporavka i fizičke profilakse većeg dijela mladih (problemi sa kralježnicom, alergije i sl.) kao i radno sposobnog stanovništva-ugositeljski radnici koji trebaju bazen za oporavak organizma
3. sportski klubovi poreštine: plivački, vaterpolo, ronilački pa i svi ostali za održavanje kondicijskih treninga
Predloženo je da se uputi otvoreno pismo čelnicima grada, da se pokuša razgovarati i na županijskom nivou a čuli su se i prijedlozi za organiziranjem peticije građana.
Zaključeno je da se izradi realna procjena troškova gradnje i održavanja bazena na osnovu postojećih iskustava u Hrvatskoj, kao i analiza mogućiih prihoda a sve kao osnova za moguću raspravu na tzv. višim instancama.
Hoće li i ovaj mandat lokalne vlasti projekt "gradski bazen" pustiti kao karig za izborne bodove budućoj vlasti, vidjeti će se.
Podsjetimo: među velikim investicijama Grada sada imamo već dvije u kojima se spominje bazen – Finidu i Žatiku.
Ali iako je i vrapcima već jasno da sportovi u vodi uopće nemaju adekvatnih rješenja na nivou cijele Istre, jer nigdje u Istri ne postoji gradski bazen, i dalje se zadržavaju nazovi prioriteti u glavama onih koji odlučuju, a prioritete imaju kao i posljednjih 15-ak godina: sportske dvorane (na poreštini imamo "samo" 4, ali niti jedna nije izgrađena od osamostaljenja Hrvatske), nogometna igrališta (na poreštini ih imamo "samo" 8), boćališta (na poreštini ih imamo nebrojeno, u svakom mjesnom odboru). O veslačima, plivačima, roniocima, vaterpolistima, skakačima u vodu, pa i jedriličarima ne govori se u "prioritetima".
Pa imamo more, svi odmah čim prohodaju znaju i plivati i veslati …