Porečka riva u siječnju obično je ledena i prazna, svedena na druženja rijetkih ribara i, ako zimske vremenske prilike dozvoljavaju, šetnje penzionera ili roditelja s dječjim kolicima te poneku kavu na terasama rijetkih otvorenih lokala.
Ove godine bilo je drugačije: siječanj je protekao, i još protječe, u zapaženom muvingu – ljudi i strojeva.
Već tjednima duž rive radnici i strojevi jedne eko tvrtke ispuhavaju i čiste kanalizaciju, a dio obale – koji se nekoć, u čast Presjajne Republike čiji je dio Poreč bio pola milenija, zvao Riva Venezia – temeljito se infrastrukturno obnavlja… i gubi palme, unatoč prosvjedima građana na društvenim mrežama.
S druge strane, zapravo s raznih strana građani hvale klizalište na rivi koje nakon više od mjesec dana uspješnog posjeta ovog vikenda završava s radom.
Doista, ponovno vraćanje klizališta u grad, nakon gotovo deset godina, valja bezrezervno pohvaliti kao ideju, a i ostvarenje. Inicijativu su dali lokalni obrtnici – Oleg Cukrov i Igor Cossetto prije svih – i počeli skupljati novac (košta ta infrastruktura nekih 100-tinjak tisuća kuna). Pridružila se gradska vlast, dala javnu površinu i obećala sufinanciranje i Porečani i gosti, bez obzira odakle bili, dobili su besplatan led, a i klizaljke!
Odaziv je bio odličan, često prolazim kraj klizališta, koje radi od jutra do kasno navečer i rijetko kad sam vidio manje od deset klizača, a bilo je nerijetko i gužvi u kojima se trebalo čekati na red.

Pohvale inicijatorima koji su organizirali logistiku i Gradu koji je za “Ledenu rivu” platio i kineziologe da asistiraju, a i volonterima koji su, poput Dada i Gordana, učili klince klizati pa i igrati hokej na ledu. A kad je ideja dobra i kad je vibra pozitivna, onda će mnogi rado pomoći da bude još bolje.
Tako je i Društvo Naša djeca Poreč na klizalištu za mlade organiziralo zabavni pidžama party i maškare s animacijom, a u goste je bila navratila i lovrečka limena glazba – i zasvirala!
Naravno, kad su domaći zadovoljni, budu i gosti, pa su i na klizaljke stali i božićno-novogodišnji turisti, a dolazili  su ljudi na porečku “Ledenu rivu” i iz susjednih istarskih mjesta.
Ako bismo baš tražili neki minus, onda je to, subjektivno gledam, bilo loše kuhano vino za previše novca na (jedinom) ugostiteljskom štandu uz klizalište.
Ali to je sitnica u odnosu na ukupni odličan dojam i inicijativu koju valja nastaviti i unaprijediti. “Ledena riva” se pokazala zgodnim mjestom okupljanja, treba sljedeće zime (valjda će se opet organizirati) oko klizališta dovesti još razne ponude, recimo, spojiti adventsko-božićne štandove koji su na Trgu slobode ovajput bili čisti, osamljeni promašaj, osmisliti razne zabavne programčiće na ledu i oko njega u kojima – ako se na vrijeme pripreme i animiraju – mogu pomoći i razne gradske udruge, od sportskih i plesnih do glazbenih i humanitarnih, škole, vrtići…
Znanja i volje ima, a zadovoljstvo građana (i birača) mogli bi biti poticaj gradskim vlastima da se još više angažiraju.

Goran Prodan, Glas Istre