Posljednjih tjedana gradskom jezgrom Poreča dominiraju kamioni, kompresori, miješalice, dizalice … Zida se na sve strane – od rive preko starogradskih kvartova do Fora le porte, tj. današnjeg Trga slobode i njegove okolice. Neki dan sam u krugu od 300, 400 metara pobrojao čak četiri krana koji su moćno nadvisivali porečke krovove. Pogled na Poreč s mora danas podsjeća na pulske vedute s Uljanikom.

Desetak investicija

Dobro je da se gradi, odnosno obnavlja i dograđuje stare zgrade, poboljšat će se ne samo vizure nego i kvaliteta poslovanja i stanovanja. Nažalost, ovo potonje teško da će biti cjelogodišnjeg karaktera, vjerojatno će u većinu obnovljenih i novih stanova novi vikendaši, ali možda netko useli i za stalno. No, demografska revitalizacija porečke starogradske jezgre puno je složeniji i dublji problem od pukih ulaganja u građevine (ovo su doista građevine, a ne lapsus a la Orešković).

Naravno, nikako ne podcjenjujem velike novce koji se ulažu u ove radove, zapravo, veseli me što su bezmalo sve građevinske investicije u užoj gradskoj jezgri, a na brzinu ih pobrojah, većih i manjih, desetak, financirane iz privatnih džepova. Dio radova je doista opsežan – lijepa palača Danelon na rivi temeljito se obnavlja. Palača Vergottini (nikad prežaljeni promašaj jedne ranije IDS-ove vlasti koja je propustila priliku kupiti je) očito je preveliki zalogaj za obnovu u jednom potezu (najveća je stambeno-poslovna zgrada u gradu), pa se ovom zgodom samo dijelom sređuje. Zatim zgrada u Milanovićevoj ulici temeljito se preuređuje, a katnica na Trgu slobode čak je srušena do temelja, i ispod njih, pa će u obnovi narasti za još kat i po, što je u skladu s urbanističkim planovima i konzervatorskim stavovima oko uređenja ovog trga.

Što se konzervatorskog nadzora svih ovih radova tiče, on je uredno prijavljen, a nadam se i da se dobro provodi, barem bolje nego u slučaju nedavnog micanja palmi s rive. Od investitora u zgradu na Trgu slobode, “starog” Porečana, doznajem i da će njegova obitelj u njoj stanovati što je za dodatnu pohvalu.

Rupe u tkivu grada

No, i uz ova doista primjetna poboljšanja stari Poreč i dalje će vapiti za stanovnicima i uređenjem. Mnoge fasade i nekoliko jako oronulih i praznih zgrada, kao što su bivša odmarališta Beogradske tržnice, banjalučkog Incela i Beogradskog bagerskog, baš bodu u oči svojim dugogodišnjim propadanjem. Jednako kao što se ništa ne događa oko mogućih interpolacija – novogradnji u starogradskoj jezgri – u “rupe” u urbanom tkivu nastale kao posljedica već davnih savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

Predvodnik bi, dakako, trebao biti Grad (s velikim G) koji je, valja istaknuti, lani pokazao pozitivni pomak kupovinom palače Bečić (spomenutog bivšeg “Bagerskog”), ali još se nije potrudio niti da počisti njen doista zapušteni okoliš.

Bojim se da ova gradska vlast nema ni para ni vizija za obnovu starog grada. Zato su ove privatne investicije za još veću pohvalu.

Goran PRODAN, Glas Istre