Ako su dva okrugla stola u okviru kazališnog mini festivala Zlatni zub trebali pripremiti publiku na komediju, nisu u tome uspjeli jer je prvi bio dosadan, a drugi nije niti održan, kao ni predstava Siniše Cmrka. Ako je cilj okruglog stola Željka Pervana, izbornika mini festivala, bio objasniti fenomen smijeha, nije to učinio duhovito, primjereno kontekstu festivala smijeha, a nije zadovoljio ni formu. Gdje je okrugli stol ako se priča odvija u kazalištu u kojem publika pred sobom ima veliki ekran na koji se povremeno nešto projicira, a u mraku stoji Pervan i pokušava teoretizirati o smijehu i duhovitosti, a jedino duhovito u cijeloj priči jest to što je pronašao videozapise zaraznog dječjeg smijeha?
Tobožnji okrugli stol napao je i gledateljske uši preglasnom projekcijom domaćeg uratka – videozapisa o Pervanu, zaglušujuće jakog zvuka pa oni koji nisu otišli zato što su se dosađivali, morali su odustati da ne ogluše. Oni, pak, koji su tvrdoglavo ostali, mogli su utvrditi gradivo jer je na filmu Pervan ponavljao uglavnom ono što je već rekao iz mraka pozornice uživo, s tim da mu je na filmu, zbog lošeg osvjetljenja dio lica bio »izgoren«, a po kapcima i usnama razlijevale su mu se ljubičaste fleke svjetla.
Što smo uspjeli doznati iz Pervanova ekspozea? Da se djeca smiju od srca jer nisu kontaminirani kao odrasli, da ne postoji stvarna podjela na ozbiljne i neozbiljne, nego na dosadne i duhovite ljude, da u bijelom svijetu osrednji komičari ne postoje, nego samo dobri i loši, te da je komičaru koji osvoji publiku teško održati razinu duhovitosti na duge staze, pogotovo ako se previše trudi biti smiješan. Sve je bilo jasno.

Sniježana Matejčić, Glas Istre