Svečano večernje misno slavlje povodom svetkovine sv. Mavra, prvog porečkog biskupa, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča, u subotu, 21. studenog 2020. godine, predvodio je apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko – makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša.

Na kraju te mise tradicionalno su podijeljena Biskupijska priznanja zaslužnim vjernicima iz raznih dijelova biskupije. Priznanja se dodjeljuju prema prijedlogu njihovih župnika, uz suglasnost drugih svećenika iz dekanata te uz odobrenje Biskupijskog ordinarijata. Ove je godine nagrađeno šest vjernika, a njihovi su župnici koncelebrirali na tom misnom slavlju.

Jedino po služenju postajemo veliki

Mons. Kutleša je na početku prigodne homilije istaknuo da jedino po smrti dolazi život, kako nam Evanđelje govori u prispodobi o pšeničnom zrnu, ako živimo za druge donosimo plod.  Nadalje, nastavio je propovjednik, ako se ne istrošimo u ovome životu nećemo ga zadobiti. Sve nas, napose u mlađoj dobi, donekle karakterizira sebičnost i želja za sigurnošću koju si želimo priskrbiti. No, velika djela, poput žrtvovanja majke za dijete, nastaju iz ljubavi i darivanja drugima. Isusu nas poziva da umiremo svom egoizmu te da živimo za druge ljude i za ideale. Jedino po služenju postajemo veliki, naglasio je nadbiskup.

Govoreći o sv. Mavru istaknuo je da ga nakon 1700 godina i dalje častimo upravo stoga što je dao život za vjeru i za druge ljude, nikoga nije mrzio nego je oprostio, jednako kao i naš bl. Miroslav Bulešić, čija je osveta bila oprost. Da su imali imalo mržnje ne bi postali blaženi i sveti. I mi smo pozvani da budemo savršeni i sveti kao što je Otac naš nebeski.

Nesigurnost zbog gubitka kršćanskih vrednota

Prva je Crkva bila progonjena, bili su ubijani zbog svoje vjere, no upravo je krv bila sjeme novih kršćana. Mi, danas, nakon 1700 godina živimo u mnogo boljim okolnostima, unatoč tome često smo nezadovoljni, i kada u nekim, čak i nezahtjevnim situacijama,  trebamo posvjedočiti svoju vjeru, često padamo. Što bi tek bilo da živimo u okolnostima progona, kakvi bi mi bili ljudi, da li bi se odrekli svojih bližnjih, svoje vjere, Isusa Krista i svega onoga što su prvi kršćani svjedočili?, zapitao se mons. Kutleša.  Trebamo se zapitati jesno li pravi vjernici ili smo više usmjereni na one materijalne stvari? U ovim vremenima velikih promjena na svjetskoj razini  osjećamo nesigurnost jer smo izgubili ideale i vrednote kršćanstva na kojima je izgrađena Europa. Vidimo da dolaze neki drugi narodi koji su za svoje ideale spremni umrijeti, dok smo mi jako daleko od toga, jer ne vjerujemo u svoje ideale. Sv. Mauro je imao visoke ideale i za njih je dao svoj život.

Kršćanska vjerodostojnost

 Za kršćanina su najvažnije dvije stvari, naglasio je nadalje mons. Kutleša, znati opravdati razlog svoje nade, obrazložiti što i zašto vjeruje, te da ono što govori ujedno i živi u svome životu. Postoje ljudi koji su veoma obrazovani, izvrsni govornici koji znaju jako dobro obrazložiti neke stvari, ali u stvarnosti nisu dobri. Imamo puno znanstvenika na vrlo visokom nivou, ali u praksi padaju na najmanjim stvarima i uopće nisu onako vrijedni u našim očima kao što bi trebali biti, spomenuo je mons. Kutleša.

Biti danas progonjen zbog svoje vjere je svojevrsni kompliment, jer živimo u vremenu kada će se ljudi prilagoditi svemu, samo da se nekome ne zamjere, pa bilo to i na uštrb vjere.

Svatko je od nas pozvan zapitati se želi li biti svojim životom svjedok Isusa Krista, ili pak samoga sebe?, napomenuo je mons. Kutleša.

Neka nas današnja svetkovina potakne da budemo blizu Riječi Božje te da znamo prepoznati znakove vremena. Nadbiskup je pozvao okupljene da napose mole za svećenike, kako bi oni mogli prepoznati znakove vremena, gledati čovjeka u perspektivi  povijesti Spasenja i oblikovati generacije pobožnih vjernika. 

Na kraju mise predslavitelj je pred svečevim relikvijama izmolio molitvu sv. Mavru a misno slavlje zaključeno je blagoslovom s relikvijama.

Biskupijska priznanja

Na kraju misnoga slavlja kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, kancelar biskupije, pročitao je ovogodišnje dobitnike Biskupijskih priznanja, a uručio ih je nadbiskup Kutleša.

Milka Krapljanov iz Župe Umag nagrađena je za dugogodišnje pomaganje i pjevanje  u crkvi. Denis Koraca iz Župe Motovunski Novaki priznanje je primio za dugogodišnje pomaganje u crkvi, svećenicima i za službu sakristana. Nadi Lakošeljac iz Župe Motovunski Novaki, dugogodišnjoj direktorici Izdavačke kuće Josip Turčinović d.o.o., priznanje je uručeno za dugogodišnje zalaganje oko izdavačke djelatnosti u Pazinu. Lidija Legović iz Župe Baderna i Marija Bažon iz Župe Gračišće priznanje su primile za dugogodišnje svestrano pomaganje u crkvi, a Marija Grželj iz Župe Roč za dugogodišnje pomaganje svećenicima. Dva priznanja, koje dobitnici nisu bili u mogućnosti doći osobno primiti, preuzeli su njihovi župnici.

Misu je glazbeno uzveličao župni zbor koji se je posebno istaknuo pjesmom posvećenom sv. Mavru.

Mons. Križić o svetkovini sv. Mavra: “Najjača snaga kršćana je bio njihov autentičan kršćanski život”

Svečano misno slavlje o svetkovini sv. Mavra, prvog porečkog biskupa, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča, u subotu, 21. studenog 2020. godine, u porečkoj je katedrali predvodio gospićko – senjski biskup mons. Zdenko Križić.

Koncelebrirali su: riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, novoimenovani nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije mons. Mate Uzinić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko – makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša koji je kao domaćin na početku izrekao uvodni pozdrav i izraze dobrodošlice svima okupljenima.

U ime civilnih vlasti misi je nazočio gradonačelnik Poreča Loris Peršurić sa suradnicima, te vjernici iz porečke i okolnih župa. Ove je godine zbog epidemioloških razloga bilo mnogo manje vjernika nego je to uobičajeno, nije se okupio tradicionalno veliki broj svećenika iz cijele biskupije, a nije održana ni svečana procesija s relikvijama po ulicama grada.

Propovjednik je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je porečka mjesna Crkva, odmah nakon njegove mučeničke smrti, počela častiti sv. Mavra kao sveca i svoga zaštitnika, čijem se zagovoru utjecala u tim teškim vremenima, a nije se prestala utjecati sve do naših dana. Podsjetio je da je, zbog glasa o svetosti života i mučeništvu sv. Mavra papa Ivan IV., u VII stoljeću, poslao opata Martina da donese u Rim kosti svetih mučenika iz Istre i Dalmacije.

Crkva je bila najjača onda kada su je progonili jer su progonstva pročišćavala Crkvu.  To samo govori kako glavno polje naše kršćanske borbe nisu neki „neprijatelji“ izvana bez obzira kakvim sve strelicama napadali i blatili Crkvu, nego je to polje naše kršćanske autentičnosti, naše vjernosti evanđelju, našeg konkretnog življenja Isusove zapovijedi ljubavi. Progonstva su vrlo jasno pokazivala razliku između autentičnih vjernika i onih koji to nisu. Crkvi su davali snagu oni autentični, oni koji su bili spremni podnijeti određene patnje za Boga koga su osjećali živim u svome srcu. Oni su bili privlačna snaga za mnoge koji nisu poznavali Boga.

To je tako kroz cijelu povijest Crkve. Crkva je bila jaka kada su njezini članovi – biskupi, svećenici, vjernici – živjeli i svjedočili svoju vjeru autentičnim životom kakvim je živio Isus, istaknuo je propovjednik.

Povijest nam jasno pokazuje kako Crkvi nisu bila najveća prijetnja progonstva, bez obzira kakva bila i od koga dolazila, nego mlaki i površni život njezinih članova. U prvim kršćanskim vremenima Crkva je bila progonjena, imala je veliki broj mučenika, ali usprkos tome broj kršćana je rastao začuđujućom brzinom.

Preko 80 % našeg naroda se izjašnjava kao vjernici, ali je nažalost kod mnogih ta vjera jedva vidljiva, a često puta posve neprepoznatljiva. Kako razumjeti da u našem narodu, koji je u ogromnom postotku vjernički, ima toliko nepravde, korupcije, manjka solidarnosti i nebrige za najjadnije kategorije našeg društva? Koliko je danas vjernika čija se vjera sastoji samo u tome da vjeruju da Bog postoji, ili kako se često čuje reći da vjeruju da „nešto postoji“? Od takve vjere nema puno koristi. Takva vjera nikoga neće privući ili oduševiti za Boga.

Najjača snaga kršćana je oduvijek bio njihov autentičan kršćanski život, njihova svetost. To je bila, a mora biti i danas, glavna snaga Crkve. Crkvi drugo oružje ne treba. Kada fali svetosti i autentičnog kršćanskog života Crkva gubi, ne daje pravo svjedočanstvo svome Gospodinu.

Osrednja ili površna vjera ne daje čovjeku istinsku životnu snagu. Vjernici danas, barem kod nas, hvala Bogu, ne moraju krvlju svjedočiti svoju vjeru, ali moraju imati udjela u mučeništvu. Bez mučeništva nema autentičnog kršćanina, rekao je mons. Križić.

Ne radi se ovdje o mučeništvu krvlju nego o mučeništvu ljubavi i služenja. I to je mučeništvo, jer košta puno, naglasio je predslavitelj. Ljubav i služenje u vlastitoj obitelji, savjesno služenje na radnom mjestu, autentično svjedočenje evanđeoskih vrijednosti u svim životnim situacijama. Ovo nije lako. Ali kada osoba ima istinsku vjeru iz nje će i crpiti snagu za ljubav i služenja, kao i za svaku žrtvu koja oplemenjuje ljudski život, rekao je mos. Križić te zaključio istaknuvši kako je svetom Mavru vjera dala snagu za mučeništvo krvlju: Neka i nama njegov zagovor isprosi od Boga snagu ljubavi i služenja da prođemo ovom zemljom čineći dobro, da iza sebe ostavimo dobrote, plemenitosti i svakog blagoslova.

Na kraju mise predslavitelj je pred svečevim relikvijama izmolio molitvu sv. Mavru, a misno slavlje zaključeno je blagoslovom s relikvijama.

Misu je glazbeno uzveličao župni zbor uz orguljsku pratnju Marka Ritoše. 

Svetkovini je prethodila trodnevna duhovna priprava od 18. do 20. studenog 2020. Prvoga dana trodnevnice misu je predvodio vlč. Zoran Cetinić, župni vikar u Cerovlju i Gologorici, drugoga dana vlč. Leonardo Krakan, župnik u Vižinadi i Brigu, a trećega dana vlč. Želimir Bagavac, župnik u Kašteliru i Labincima. Svakoga dana trodnevnice program je započeo pobožnošću krunice, a potom je uslijedila sveta misa.

 

Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije