Nudio dva milijuna Kuna za glave Eda Kosa, Edija Štifanića, Maurizija Vivode i Josipa Bratulića
Svjedočenjem zaštićenog svjedoka pod imenom "Oliver" jučer je na Županijskom sudu u Puli nastavljeno suđenje porečkom ugostitelju Sefedinu Bilaliju (72), Miru Đuriću (41) zvanom Bombaš iz Đakova i Nikici Ćuriću (45) iz Osijeka, koji se terete za poticanje i pokušaj ubojstva Eda Kosa, bivšeg dogradonačelnika Poreča i trenutnog predsjednika Uprave Hrvatskih cesta.
"Poslovni" sastanak u Medulinu
Oliver je ispričao sudu da je u ljeto 2005. godine tijekom odmora u Opatiji bio pozvan u Medulin radi upoznavanja s Bilalijem, odnosno, kako ga je Oliver oslovljavao tijekom cijele rasprave, "Bilajlijem". Upoznavanje se dogodilo u jednoj medulinskoj pizzeriji, a nakon neformalnog razgovora Bilali ga je pozvao u Poreč jer "za njega ima neki posao". Nekoliko dana kasnije Oliver je otišao do Bilalija u Poreč, točnije u njegov lokal na porečkoj rivi. Tada mu je Bilali naglasio da za njega ima ozbiljan posao ima problema s političarima i treba likvidirati četiri osobe. Oliver je u prvi mah pomislio da se Bilali šali, no bio je ozbiljan.
Rekao mu je stoga da se treba konzultirati s jednim prijateljem u Zagrebu te da će se javiti. Budući da su Oliver i njegov prijatelj bili bez posla, odlučili su prihvatiti Bilalijev prijedlog. Tjedan do dva nakon toga Oliver je ponovno došao u Poreč i rekao Bilaliju da prihvaća posao, ali za svaku osobu koju treba likvidirati traži 500 tisuća kuna te odmah avans od deset tisuća eura. Bilali je Oliveru u koverti dao akontaciju, u apoenima od po 500 eura.
– Po povratku u Zagreb razgovarao sam s prijateljem, koji je predložio da u posao uključimo još jednu osobu. Opet sam išao u Poreč naći se s Bilajlijem, radi prikupljanja informacija o ljudima koje sam trebao likvidirati. Zaboravio sam naglasiti da mi je na komadu papira napisao četiri imena: Edo Kos, Edi Štifanić, Boris stolar ili staklar (Josip Bratulić, poznatiji kao Pino staklar, op. a.) te Mauricijo Talijan (Maurizio Vivoda, op. a.). Taj sam papir s imenima naknadno uništio, rekao je Oliver.
Bomba ispred zgrade Poglavarstva
Dok su razgovarali o poslu, ispred terase su prošli Kos i Štifanić te ih je Oliver odmah počeo pratiti. Budući da su ušli u zgradu Gradskog poglavarstva, a izašao je samo Kos, nastavio ga je pratiti do kuće, gdje je čekao oko dva sata, no Kos nije izlazio. Nakon povratka u Zagreb ukrali su jedan automobil, kojim su Oliver i prijatelj Boris Raos ponovno otišli do Poreča realizirati plan likvidacije, no na Oliverov nagovor odustali su zbog puno ljudi, turista i policije, odnosno ljetne sezone. Međutim, Raos je inzistirao da se odradi dio plana, na što je Oliver rekao da će pokušati na jesen ili zirnu.
– Raos je inzistirao da se ipak postavi bomba i da realiziramo barem dio plana, čemu sam se usprotivio i predložio da to napravimo na jesen ili.zimu. Po povratku u Zagreb neobavljena posla moja supruga je rodila, a ja sam morao u zatvor na šest mjeseci. Posao sam izgubio iz vida odlaskom u zatvor te je odlučeno da se realizira u ljeto 2006. godine, no na kraju sam ispao iz toga, rekao je Oliver.
Na upit tužiteljice o postavljanju bombe Oliver je odgovorio da je Raos inzistirao da je ipak postave, a trebala je biti u cvijeću ispred zgrade Gradskog poglavarstva te ubiti istovremeno Kosa i Štifanića. Raos je, po riječima Olivera, bio stručnjak za eksplozive u ratu. Ogradio se od postavljanja eksploziva u listopadu 2006. godine ispod automobila Eda Kosa. Vezano uz praćenje osoba s liste, rekao je da je i Mauricija Talijana pratio dok je u društvu mlade djevojke ulazio u jednu zgradu. Predujam od deset tisuća eura podijelio je s Raosom, a jednako bi podijelili i svotu od ubojstava (dva milijuna kuna), s time da bi od svog dijela Raos platio treću osobu, odnosno vozača.
Odvjetnici: Je li Oliver iz krim-miljea?
Čedo Prodanović, odvjetnik Sefedina Bilalija, pokušao je od Olivera izvući razna imena, no sudac Zdravko Garić zabranio je takva pitanja, kao i ona pod kojim je okolnostima postao svjedokom u ovom procesu te koji su uopće motivi njegovog svjedočenja. Oliver je odgovorio tek na pitanje o tome je li sam odlučio postati svjedokom ili ga je netko pozvao, rekavši da je to sam učinio, no nije naveo razlog, radi svoje i zaštite obitelji. Na pitanje zašto se javio tek 2011. godine, a ne prije, i nalazi li se trenutno na izdržavanju kazne, Oliver nije htio odgovoriti. Prodanović je u jednom trenutku eksplodirao i kazao:
– Kao da živimo u zemlji autista, a jedini svjedok u ovom slučaju je Oliver, kojega ništa ne možemo pitati, skandaliziran sam. Radi se očito o osobi (Oliveru, op. a.) iz kriminalnog miljea.
Svjedočio i vještak balističar
Jednako tako su propala gotovo sva pitanja drugog Bilalijevog branitelja Milenka Ilića te Đurićevog branitelja Slobodana Graha.
Vještak Vedran Nuić svjedočio je o pištolju, prigušivaču i pucnjevima u dvorištu obiteljske kuće Eda Kosa. Objasnio je sudu dinamiku ispaljivanja zrna i tragove koje ostavlja za sobom, odnosno što se događa s plinovima i barutnim česticama nakon hica. Ćurićeva braniteljica Meri Franičević Gorjan pitala je vještaka bi li korištenje prigušivača utjecalo na putanju metka. Mže li odrediti u kojoj je ruci bio pištolj te koliko se dugo barutne čestice zadržavaju na rukama. Vještak je pojasnio da prigušivač nije imo utjecaja na putanju, ali nije znao u kojoj je ruci bio pištolj. Zdržavanje čestica na rukama uvelike ovisi o manipulaciji njima, ali procjena je da se one zadrže oko četiri sata.
Sudac Garić zakazao je sljedeću raspravu za početak rujna.
Kako je skončao Boris Raos
U noći uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti 2008. godine Boris Raos razniose bombom bježeći od policije u Delnicama. Naime, policijska patrola zaustavila ga je na Delničkoj cesti zbog prekoračenja brzine, a provjerom je utvrđeno da se radi o osobi za kojom je raspisana tjeralica. Dok su ga policajci s dva vozila – jedno je bilo ispred, a drugo iza onog u kojem je vozio Raos – prepraćivali, s mjesta suvozača iskočio je Ž. B., a Raos je dodao gas i zaobišao policijsko vozilo. Tijekom bijega bacio je jednu ručnu bombu i skoro pogodio policijsku patrolu. No, zbog prebrze vožnje uskoro je izgubio nadzor nad vozilom i udario u građevinski materijal uz cestu. Policajci su ga tada pokušali uhititi, ali primijetili su da Raos u ruci drži bombu. Aktivirao ju je i to je bio kraj potjere. Istražitelji su tijekom očevida u vozilu pronašli automatsku pušku i streljivo, dvije ručne bombe, elektrošokere i više eksplozivnih naprava.
Mateo Sardelin, Glas Istre