Prošli mjesec  zahvaljujući povoljnim hidrološkim uvjetima na inicijativu Speleološkog društva Proteus i Silvia Legovića organizirano je dosad najuspješnije speleoloronilačko istraživanje u  izvoru Gradole.

Poznati zagrebački  speleoronioci i biospeleolozi Branko Jalžić, Petra Kovač Konrad, te biospeleolog iz Meksika Efrain Chavez Solis  u dvodnevnom istraživanju obavili  su 2 urona. Prvi uron u kojem sudjeluju 3 ronioca trajao je 50 minuta, a drugi uron u kojem sudjeluju 2 ronioca  trajao je 55 minuta.

Speleoronioci  su pritom  prošli 125m kanala i spustili u 25 metara u dubinu izvora  gdje se  otvaraju širi  prostori  i gdje postoji veliki potencijal za nastavak istraživanja. Iako su uvjeti vidljivosti u užim dijelovima kanala te osobito pri povratku bili vrlo loši (oko 1 do 1,5 m)  ipak su na samo 55 metara od ulaza  i 15 m dubine  uspjeli uočiti  našeg najvećeg stanovnika podzemlja – čovječju ribicu i  brojne sitne račiće  kojima se ona hrani. Poreština je tako postala bogatija za još jedno stanište ove ugrožene i zaštićene  životinjske vrste.

Istraživanje izvora Gradole  vršeno je u sklopu projekta Proteus: Projekt zaštite čovječe ribice, koje vodi Hrvatsko herpetološko društvo-HYLA na čelu sa dr.sc. Dušanom Jelićem, pa je  ovo otkriće veliki uspjeh i za sam projekt.

Čovječja ribica, Proteus anguinus je endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Ona je jedini pravi podzemni kralješnjak. Rasprostranjena je na području Slovenije, Trsta u Italiji, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Prvi put je opisana 1768. godine, dok je u Hrvatskoj prvi put zabilježena 1840. godine na izvoru Goručica u blizini Sinja.

U Istri zabilježena je prvi put  početkom prošlog stoljeća, u Puli, kod Vodnjana i kod Plomina,a u novije vrijeme kod Poreča, Tara, Rakoneka, Gračišća i najnovije u izvoru Gradole.

Nažalost staništa čovječe ribice su sve više ugrožena zbog urbanizacije i drugih građevinskih zahvata, tako da ih u Istri na nekoliko mjesta gdje su nekad viđene, danas više nema. Zato je potrebno posvetiti pažnju istraživanja speleoloških objekata sa vodom kako bi se upotpunili podaci o rasprostranjenosti čovječje ribice. Općenita znanja o ekologiji i biologiji vrste su još nedovoljna jer ju je teško promatrati u njezinom prirodnom staništu. Podatke o njezinoj rasprostranjenosti u Istri, ali i na ostalom području Dinarida, iznimno je bitno prikupiti kako bi se mogle odrediti i početi provoditi odgovarajuće mjere zaštite.

Novo nalazište čovječje ribice Izvor Gradole nalazi se   u kanjonu rijeke Mirne sjeverno od Kaštelira prema Vižinadi na svega 8 m.n.m. U sušnom periodu daje polovicu ukupnih količina vode koje izviru u Istri, pa je kaptiran za vodovod. Maksimalna izdašnost mu je oko 15 m3/s. U prošlosti pazinski i porečki speleolozi organizirali su  nekoliko akcija ronjenja ali sa ograničenim uspjehom. Upravo zbog toga što dosad izvor nikad nije detaljnije speleoronilački i biospeleološki istražen i nepostojanja biospeleološke inventarizacije, a sve u sklopu projekta Proteus obavljena su preliminarna istraživanja izvora Gradole.

Ovo vrijedno otkriće  za Hrvatsko Herpetološko društvo- HYLA i Speleološko društvo Proteus iz Poreča svakako je poticaj za dodatnu zaštitu te detaljnije istraživanje ovog za Istru značajnog izvorišta pitke vode i nastavak potrage za čovječjom ribicom u još nekoliko jama i izvora Poreštine.

Silvio Legović,Petra Kovač-Konrad, Katarina Koller