U Istri se danas proizvodi tek deset posto povrća, žitarica i krme od količina proizvedenih devedesetih godina. Prije samo dvadeset godina pšenice, voća i povrća proizvodilo se dovoljno za potrebe domaćeg stanovništva i turizma. Danas pak čak 60 posto prehrambenih proizvoda koji se troše u turizmu, pa i u domaćinstvima, dolazi iz uvoza. U isto vrijeme u županiji je gotovo 60 posto poljoprivrednog zemljišta zapušteno, procjenjuje Milan Antolović, pročelnik županijskog Odjela za poljoprivredu.
Unatoč urbanizaciji, na Poluotoku postoji značajan zemljišni potencijal, ukupno gotovo 170 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, uključujući i pašnjake. Dovoljno za potrebe domaćeg stanovništva, turizma pa i više od toga. Ne samo trgovački centri, nego i zelene tržnice preplavljeni su uvoznim voćem i povrćem. Do dolaska prvih jagoda iz domaćih staklenika gotovo da nema hrvatskog voća na štandovima. Kvaliteta plodova koji se dopremaju izdaleka, i zbog toga su tretirani svim i svačim, ne može se mjeriti s onima koji su sinoć ubrani, a danas su na tržnici. Zbog čega moramo kupovati grah iz Kanade, češnjak iz Kine, jabuke iz Austrije, jagode iz Španjolske, suhe šljive i smokve iz Turske?

Nema prerađivača

Po riječima pročelnika Antolovića, odgovor leži u činjenici da još nismo uspjeli izgraditi cijeli sustav koji će pratiti proizvođača.
– Nisu napravljeni otkupni centri s rashladnim komorama i razvijenom preradom povrća. Bez prerade nema primarne proizvodnje, osim za tekuće potrebe. Ali, čim postoji mali višak povrća sljedeće godine nemate proizvodnju. Primjer je Umag. Da nema tvornice rajčice ne bi bilo 100 hektara površina pod tom kulturom. Alfa i omega primarne proizvodnje su prerađivački kapaciteti, pojašnjava Antolović.
Stabilna proizvodnja povrća moguća je jedino uz navodnjavanje. Prinos po hektaru navodnjavane površine iznosi oko pet vagona, a bez navodnjavanja ni pola. Pored toga, može se postići dvije do tri berbe na jednoj površini. Trenutno se u Istri navodnjava oko 500 hektara zemljišta na kojem se proizvodi povrće, a ukupno se sadi oko tisuću hektara, uključujući i krumpir.
Istra može prehraniti Istru i još izvoziti hranu, tvrdi Antolović. Do devedesetih godina vrlo malo je žitarica nabavljano iz drugih krajeva. Poreština je proizvodila dovoljno brašna u vrijeme kad je imala 120.000 gostiju, krajem 80-ih godina. Devedesetih se pšenica sijala na 11 tisuća hektara, a danas tek na tisuću. Ova proizvodnja može biti rentabilna ako se opredijelimo za durum pšenicu, koja se danas u Hrvatsku isključivo uvozi. Ona se uklapa u plodored s povrćem ili uljanom repicom.

Na redu je stočarstvo

Još ima premalo proizvođača u zadrugama, nije stvorena kritična masa. Kad bi se oni organizirali, mogli bi se nametnuti turističkoj potrošnji i trgovačkim lancima putem svojih proizvoda. Zadružni centar u Pazinu konsolidirao se, stvorio uvjete (hladnjača) i počeo kvalitetno raditi.
Za razliku od proizvodnje povrća, u Istri su negativni trendovi u ribarstvu, vinogradarstvu i donekle u voćarstvu zaustavljeni, a proizvodnja maslinovog ulja nadmašila je sve dosadašnje brojke. Sada slijede značajnija ulaganja u stočarstvo, za što je Županija nedavno usvojila poticajne mjere. Ovih se dana treba s pulskim i labinskim Vodovodom dogovoriti korištenje vode za poljoprivredu. Istarski vodovod iz Buzeta odobrava jeftiniju vodu za navodnjavanje, putem takozvanog poljoprivrednog brojila. Sličan model obračunavanja cijene vode trebao bi se realizirati i za stočare. Proizvođači mlijeka sada plaćaju industrijsku vodu, koja je skuplja od one za domaćinstvo. Dok vode ima, ako je godina uobičajena, odnosno ne vladaju velike suše, nema razloga da se ljudima ne onemogući da vodu za zalijevanje plaćaju po nižoj cijeni od one za domaćinstva. To je u skladu s koncepcijom razvoja poljoprivrede u Istri, napominje Antolović.

Jasna Orlić, Glas Istre

Poticat će se projekti, a ne litra mlijeka

Nakon izbora očekuje se novi zakon o poticajima u poljoprivredi, u skladu s pravnom praksom Europske unije. Neće se više poticati direktno litra mlijeka ili jedna sadnica, nego će se putem udruga financirati razni projekti koji su od interesa za županiju, u skladu sa strategijom razvoja ruralnog prostora.

Potrebna nova udruženja poljoprivrednika

U Istri je već sada djelomično stvoren institucionalni okvir kompatibilan s regijama EU-a. Osnovan je Istarski regionalni zadružni savez, a slijedi osnivanje proizvođačkih organizacija. To su neprofitna udruženja, ni zadruge niti tvrtke, već gospodarska interesna udruženje. U Istri su prije godinu dana maslinari prvi osnovali proizvođačke organizacije, u koje su se uključili MIH, Agrolaguna, Agroprodukt i ostali proizvođači maslina. Udruženje štiti ime, brend i radi u interesu svih proizvođača. Slično bi trebali napraviti voćari, povrćari, pčelari i stočari. U udruženje se uključuju veliki i mali proizvođači, a financiraju ga članovi, u skladu sa svojim prihodima. Organizirano nastupaju na tržištu prema velikim potrošačima, trgovačkim lancima i turizmu.

Na pitanje hoće li opstati i zadruge Antolović odgovara potvrdno. One imaju prioritet kod dobivanja sredstava iz europskih fondova i države. Zadruga omogućuje da svaki član bude u sustavu poticaja. To su shvatili i ribari, njih 120, koji su se učlanili u ribarske zadruge Istra i Lanterna, koje odlično rade i koriste sredstva fondova. Tako bi trebalo biti i u povrćarstvu.

Nakon što se osnuju lokalne akcijske grupe, na razini sedam bivših općina stvorit će se apsorpcijska moć jedinica lokalne samouprave za korištenje sredstava Europske unije.

Prečacem do okrupnjavanja imanja

Uskoro bi s radom trebala početi Agencija za poljoprivredno zemljište, sa sjedištem u Zagrebu, koja će preuzeti dio ovlasti i dužnosti Ministarstva poljoprivrede. Između ostalog, sudjelovat će u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, stjecanju poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu i formiranju zemljišnog fonda od stečenog poljoprivrednog zemljišta. Agencija će posredovati u prometu poljoprivrednim zemljištem u privatnom vlasništvu te pružati pomoć vlasnicima i posjednicima zemljišta u rješavanju imovinskopravnih odnosa, voditi evidenciju o državnom poljoprivrednom zemljištu koje čini zemljišni fond, i slično.

Agencija će, piše u uredbi o njenom osnivanju, kupovati odnosno uzimati u zakup poljoprivredno zemljište u vlasništvu pravne ili fizičke osobe u ime i za račun države, radi njegova davanja u zakup, odnosno podzakup. Kupovat će i uzimati u zakup samo one poljoprivredne parcele za koje procijeni da će koristiti u svrhu okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, a u postupku uzimanja ili davanja u zakup zemljišta u privatnom vlasništvu, Agencija će, kako stoji, »nastojati pribaviti suglasnost vlasnika zemljišta«.

Podsjetimo, kako je nedavno odlučeno, privatno zemljište neće se moći preuzimati bez pisanog odobrenja vlasnika, osim ako je do njega, iz nekog opravdanog razloga, nemoguće doći , a u roku od pet godina Agencija će onima koji nisu uspjeli riješiti imovinskopravne odnose na svom zemljištu u tome pomoći. Također, Agencija će posjednike poljoprivrednog zemljišta upisane u katastarsku evidenciju, koji su dugogodišnjim posjedovanjem postali stvarni (izvanknjižni) vlasnici, smatrati zemljišnoknjižnim vlasnicima, uz obvezu da u roku od pet godina urede vlasničke odnose.

Osim toga, sklapat će ugovore o zamjeni poljoprivrednog zemljišta iz zemljišnog fonda (državno vlasništvo) za privatno poljoprivredno zemljište u svrhu okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, a moći će i poljoprivredno zemljište iz zemljišnog fonda prodavati za gotovinu ili uz obročnu otplatu. (B. MRVOŠ PAVIĆ)