Nasilje se razlijeva zagrebačkim ulicama. I ne samo zagrebačkim. Cijelo hrvatsko društvo guši se u nasilju koje nitko ni ne pokušava – ako ne eliminirati – barem suzbiti u koliko-toliko prihvatljive okvire. Pravo je pitanje kako se ta stidljiva biljčica uspjela toliko razmahati od osamostaljenja Hrvatske do danas.

Koliko god da je ranije režim bio nenarodni, barem su ga tako nazivali njegovi otpadnici (nakon poraza njihovih komunističkih frakcija), zasigurno nije bilo toliko ubojstava i oružanih pljački! Nije bilo ni onih pretvorbenih, jer su u nenarodnom režimu lopovi u daleko većem postotku završavali s druge strane rešetaka za svoje ´nacionalističke´ istupe. Barem su ih tako samovoljno krstili nakon devedesete u svrhu vlastite promičbe, a u pravilu se radilo o klasičnom gospodarskom kriminalu. Naravno, preduvjet da bi drug došao u takvu ´nacionalističku´ poziciju trebao je biti višedesetljetno redovito plaćanje članarine u ´omraženoj´ Partiji. Zacijelo da su bili članovi, ali su je ´rušili iznutra´ dok zbog grabeži, kasnije krštene ´nacionalizmom´, nisu završili u Lepoglavi, Staroj Gradišci ili drugdje, gdje su se već kalili budući nacionalno svjesni.

I kad se počeo ljuljati istočni monolit, kad se urušavao Berlinski zid i kad se rasipao neraspadivi SSSR, naši su se ´nacionalno svjesni´ osjetili pozvanima. …

LINK na cijeli članak

Pavle Kalinić, za Iskon Internet