Odmah na ulazu u selo Rogovićka, smješteno na blagoj padini između Tara i Kaštelira, s desne su strane sagrađene dvije velike nove kuće, prvi znak da se nešto loše zbiva u tipičnom istarskom selu. Nagovještaj je potvrđen na samom ulazu u mjesto – odmah nakon stare kapelice sv. Križa i nekoliko zbijenih starih kamenih kuća nižu se nove ulice s kućama najrazličitijih arhitektonskih obilježja, baš kao loše obrađeni i ružni biseri na skupoj niski.

Ni Rogovićka više nije tipično istarsko selo, baš kao ni mnoge istarske stancije i sela. Oko kamenih zdanja kao gljive niču nove zgrade – raskošne obiteljske kuće, vile prizemnice, kuće sa stanovima. Sve je to roba za tržište, unosan posao koji naprosto cvate posljednjih godina. Ne samo na Poreštini, već sve više i dalje od priobalja. Oko stare seoske jezgre nižu se »kvadrati« sa i bez građevinskih i uporabnih dozvola.

U samoj Rogovićki sve je počelo gradnjom manjih obiteljskih kuća u sasvim novoj ulici. Današnji su vlasnici mahom stranci, Austrijanci i Nijemci, ljudi koji tu borave ljeti. Danas je to selo postalo pravo i aktivno gradilište. U kraćem obilasku vidimo nove kuće u tri nove ulice. Miješalice, građevinski materijal, kamioni, automobili s građevinarima uglavnom bosanskohercegovačkih tablica, nove kuće različitih stilova gradnje.

Što je to? – svatko se upita kada vidi neku od tih gradnji. Kuća, u kojoj očito već netko živi, sagrađena po uzoru na ambijentalnu arhitekturu s mnoštvom raskošnih i kičastih kamenih detalja, u dvorišnom dijelu ima drveni čardak! U nastavku je podignuto nešto nalik drvenom mostu na čijem je kraju natkriveni dio. Nove se kuće naziru sve do ruba iskrčene šume s jedne strane, s druge se pak protežu prema obližnjim vinogradima i maslinicima.

U selu trenutno živi stotinjak osoba, najviše je starijih – u popis birača za posljednjih izbora upisano je 69 osoba. Osim desetak kuća starih oko deset godina, trenutno je dovršeno ili se gradi još njih 30-ak. I za veće istarsko selo previše!

– Problem je što ti ljudi imaju građevinsku dozvolu u kojoj nisu propisani ovi detalji. Prostor jest urbaniziran, ali ne postoji mehanizam kontrole, tek eventualno kod izdavanja uporabne dozvole, koju obično i ne traže, veli načelnik Općine Kaštelir-Labinci Enio Jugovac.

Projektanti se drže uvjeta propisanih prostornim planom, koje onda, tijekom gradnje, mijenjaju ulagači po vlastitu nahođenju. Mada u planu jasno piše kako trebaju izgledati nova naselja, odnosno zgrade u njima, kao da se natječu u suprotnostima.

»Preporučuju se tradicijski tlocrti stambenih zgrada u obliku pravokutnika i jednostavnog volumena, kao ishodištu tradicijskog graditeljstva istarskog kraja«, piše u općinskom prostornom planu. Prilično su detaljno naznačeni i uvjeti arhitektonskog oblikovanja zgrada, koje se mora prilagoditi postojećem ambijentu. No te stvari često ne odgovaraju tržnoj gradnji. Za razliku od tih, a riječ je o zgradama sa stanovima za tržište, drugi ulagači, kada je riječ o gradnji obiteljske vile, pretjeruju s kameno-drvenim elementima, modernim baladurima i trijemovima, sve do spomenutog drvenog čardaka pokrivenog crijepom.

Ni okolni vinogradi, ni maslinici, ni prekrasan pogled prema Taru i Lanterni, ni stado ovaca što mirno pase na obližnjim livadama, ne mogu nadomjestiti svu gorčinu gubitka još jednog istarskog sela.

Vesna MEDVEDEC