Kada nakon niza godina i nebrojenih poziva policiji, komunalnim redarima i inspekciji ne uspijete riješiti problem, obično preostaju još samo novine. Obitelj Živković, koja živi u Ulici Ive Andrića u stambenom naselju Bolnica, to je učinila ovih dana, jer nitko od spomenutih nadležnih ne može ili ne želi riješiti problem koji imaju sa susjedom, autoprijevoznikom Gvidom Beakovićem. On redovito dolazi kamionom u ovu ulicu, i unatoč znaku zabrane za kamione, parkira na javnoj površini. Usprkos zabranama i osnovnim pravilima urbanog javnog reda, nerijetko pred kućom ili na parkiralištu popravlja svoja vozila.

Od teških kamiona popucao je asfalt, kažu susjedi, a ništa što su do sada poduzeli nije dalo rezultata. Policija i komunalni redari više niti ne izlaze na svaku dojavu da je kamion ponovno parkiran u naselju. Nedavno je, kažu, nestao znak zabrane za kamione, ali su u gradskoj upravi brzo reagirali i postavili novi. Prije dan-dva netko se poigrao znakom na kojem je nacrtan kamion, ali i dalje je jasno da je svaki kamion koji se nađe iza toga znaka u prekršaju.

Državni inspektorat bio je u nadzoru dva puta. Inspektor je najprije zaključio da prijevoznik još ima vremena uskladiti svoju djelatnost sa Zakonom – osigurati primjeren prostor za autoprijevozničku djelatnost. Drugi put su utvrdili da Beaković ima licencu za dva kamiona i da je zakupio parkirališni prostor za ta vozila na Bašarinki. Na tom mjestu, a ne drugdje, prijevoznik smije popravljati vozila i trebao bi imati uvjete za ispuštanje ulja i sličnih štetnih otpada. Do kraja ove godine prijevoznik ima vremena osigurati ostale uvjete koje propisuje Zakon o prijevozu u cestovnom prometu. Drugim riječima, inspekcija nije imala razloga kazniti ga zbog parkiranja u naselju. Ali Grad jest, jer Beaković ne poštuje gradske odluke o prometu u mirovanju, pa ni jasne prometne znakove o zabrani parkiranja kamiona u naselju. Gradskom odlukom iz travnja 2005. godine za teretna vozila teža od 1,5 tone predviđeno je parkiranje na posebno određenim mjestima ili na prometnim terminalu. Postavljen je znak zabrane, ali to nije donijelo promjenu. Beaković je već 20-ak godina prijevoznik, znao je, kažu susjedi, imati i pet kamiona koji su se smjenjivali na parkiralištu u parku i ispred kuće u naselju.

– Ma ste munjeni, pa moram doći doma na marendu i popiti tabletu. Nemojte meni predikati što smijem, a što ne. Ki će meni zabraniti da dođem popraviti kvar na kamionu. Ću se frmati na Trgu Joakima Rakovca i popravljati, ku ne mogu tu, branio se vičući Beaković kada smo ga pitali zašto dolazi kamionom u naselje i parkira pred kućom unatoč znaku zabrane. Kaže da ima posla s bolesnom susjedom koja samo gleda kada on dođe kamionom i slika ga, a da su mu svi drugi susjedi dozvolili da parkira pred kućom i da će on dolaziti kamionom »anka tri bota na dan ku mu rabi«, jer da je i u Beču ušao u naselje da bi natovario stvari. Kaže da, ako bi njemu zabranili, onda ne bi ni kamion za odvoz smeća smio u njegovu ulicu, a ni onaj koji dovozi drva za ogrjev. Ne razumije prijevoznik Beaković da to nije isto i da bi po njegovoj logici pred kućom parkirali i vlasnici autobusa, utovarivača, buldožera… Beaković kaže da »ženske ne rivaju kapiti«, ali zato policajci razumiju o čemu se radi i da su se svaki put, nakon što ih je susjeda zvala, rukovali s njim i otišli. Dakle, očito s razlogom provodi svoju volju, unatoč zabrani. I svi šute, pa Beaković lako može susjede koji se bune proglasiti bolesnima.

Gradonačelnik Edi Štifanić je, pak, obećao razgovarati s prijevoznikom koji ne poštuje gradske odredbe i redovitim ulaskom u ulicu kamionom uništava asfalt. A što se tiče dozvole koju Beaković kaže da je ima od susjeda za parkiranje kamiona pred svojim kućom, ona baš ništa ne znači, jer građani nisu kompetentni davati suglasnosti i dozvole u slučaju uređenja prometa u gradu. Za to je zadužena gradska uprava. Nije slučajno znak zabrane za kamione postavljen baš na tom mjestu.

Sniježana Matejčić, Glas Istre