lako je Poreč nesporno primorski grad duge kupališne tradicije i prvo je uređeno kupalište imao još koncem 19. stoljeća na otoku Sv. Nikola, lokalna vlast uglavnom nema senzibiliteta prema očuvanju nekih važnih detalja. Rijetki su posljednjih desetljeća bili porečki gradonačelnici ili predsjednici Skupštine općine s osjećajem za tu dimenziju grada, a ni danas nije bolje. Najčešće im je lakše, zapravo politički i izborno probitačnije, graditi nove komunalne objekte nego obnavljati stare. Tako je i s kupalištima. Pokazuje to i aktualno »uređivanie« Naftaplina i Gradskog kupališta.
Naftaplin je, iako mu ime nije baš kupališno primamljivo, šezdesetih godina, kad ga je uredila Ina-Naftaplin prilikom izgradnje obližnjeg odmarališta, bio najbolje porečko kupalište, posebno za djecu. U plitkoj uvalici, pametno zaštićenoj molovima, bilo je posve pješčano dno. Pijesak je naravno dovezen jer ga porečki plićaci čistog prirodnog gotovo nemaju. Kroz kasnija desetljeća taj pijesak nitko nije održavao, »pojelo« ga je more, a u uvalu je u nekoliko navrata nasipavana »jarina«, drobljeni kamenčići koji neugodno bodu. I tako je pijesak zaboravljen. Nisu ga se sjetili ni sada kad je dno konačno očišćeno i dovezen šljunak koji je valjda jeftiniji od pijeska. To će, istina, biti bolje od dosadašnjeg stanja, ali od šljunka se ne mogu graditi kule u pijesku.
Na šljunku se ne može ni picigin igrati, a to je loptanje i u Poreču nekad bilo popularno među »mularijorn«. Lokacija bješe plićak Gradskoga kupališta koje je još šezdesetih imalo čisto pješčana dno. Inače, Gradsko kupalište, koga današnji Porečani uglavnom zovu Kupalište ili Gradsko, drugo je po starosti uređeno u Val dei preti početkom 20. stoljeća kao Bagno Riviera i u prvoj varijanti imalo je drvenu zgradu i sunčalište. Kroz stoljeće postojanja doživjelo je nekoliko obnova, ali neke od posljednjih su ga zapravo prilično unazadile – kao što je bilo rušenje »rotonde« ili loše popločavanje i betoniranje sunčališta. Najgora je bila skupa izgradnja molića prije nekoliko godina za što je u uvalu nasuta mješavina kamenja i zemlje koja je njeno dno do kraja uništila. Prije nekoliko dana bagerom su malo grebli po dijelu obale, ali očito je da od obnove pješčanog dna neće biti ništa. Šteta, jer se na Kupalištu vijori Plava zastava, a posljednjih ljeta dobilo je novu dimenziju, postalo je mjesto organiziranja dječjeg ljetnog kampa i aktivnosti vaterpolskog kluba, postavljena je i rasvjeta za noćno igranje ili kupanje.
Poreč je kupališni grad, ali mu nedostaje pješčanih plaža, makar umjetnih. Gradske vlasti za pijesak jednostavno nemaju sluha. Ili im služi u druge svrhe.

Goran PRODAN, Glas Istre