Poetski istup akademika Tonka Maroevića o "kulturnoj magistrali Europe" remeti samo činjenica da u urbanitetu grada Poreča postoji diskontinuitet – pauza:  " preživljavanje zapuštene i zaboravljene provincije", jer su se nosioci – obrazovani ljudi, više puta iseljavali iz tog grada Poreča. Sada na krilima "minulog rada – socijalističkog razvoja", na razvijenom turističkom gospodarstvu Poreč temelji svoj novi razvojni ciklus. No, novi razvoj demistificira reklamnu frazu o sačuvanoj prirodi. Prirodu, nitko nije čuvao, već nije imao novaca da je ugrozi. Sada pravi i imaginarni novac pokreće razvoj grada Poreča, te izlazi na svjetlo dana činjenica da je kultura "gradnje" ustvari "nekultura razvoja – devastiranje prostora" trenutačno u punom zamahu. Nestaju poljoprivredne površine, prirodna – narodna arhitektura sela i malih naselja – gradića. Nestaju " rezervirane  zelene površine" , "rezervirani dijelovi – zaštićene obale", zauzima se i zrak dogradnjom katova. …

CIJELU KARTULINU IZ VRANIĆI čitajte u Regionalu