Uz cestu što iz Poreča vodi prema Antoncima, na visokom postolju od kamenih blokova, već se neko vrijeme nalazi kameni kip anđela. Jezgra je to malog svetišta što je vlasnica zemljišta uredila u spomen na anđela za kojeg ona čvrsto vjeruje da joj se ovdje ukazao kao petogodišnjoj djevojčici, prije gotovo 60 godina. Sve bi možda ostala privatna obiteljska stvar, da mjesto nedavno nije blagoslovio župnik Nove Vasi i da događaju nije prisustvovalo oko stotinu ljudi s Poreštine, uglavnom prijatelja i znanaca vlasnice. Znaju za priču o anđelu, te tom komadiću zemlje između Stancije Portun i Antonci u manjoj ili većoj mjeri pripisuju posebna svojstva.

Prvu informaciju dobili smo od sestre vlasnice, koja tvrdi da ju je kip začudio jer se ne može sjetiti da je mlađa sestra ikada roditeljima i prijateljima spomenula nadnaravni događaj. Uz komentar «ki ni vidija živega anđela, sad će ga viti od grote», priču je preporučila za humorističnu rubriku. No, sestre već dugo nisu u dobrim odnosima, a razlog je dugogodišnji neugodni spor koji su vodile upravo oko tog zemljišta, zbog čega ni ne navodimo njihova imena.

Sama vlasnica nam je staloženo ispričala da je kao djevojčica, igrajući se u kamenoj kući koja je nekoć postojala na tom zemljištu, na prozoru ugledala uplakano dijete s krilima, odjeveno u bijelu haljinicu, koje se tamo zadržalo neko vrijeme, da bi se potom okrenulo i otišlo. Veli da se veoma uplašila i pozvala oca koji je radio u polju. «Nije ništa vidio, ali mi je vjerovao i odmah počeo moliti, jer je bio vrlo pobožan», kaže.

Premda zna da joj mnogi ljudi ne vjeruju, i dalje je čvrsto uvjerena u istinitost svojih sjećanja. Odbacuje mogućnost da joj se učinilo, da je sanjala ili vidjela pticu, što su joj mnogo puta sugerirali kao razumno objašnjenje. Dodaje i da većinu života nije bila osobito religiozna, a kip nije dala postaviti samo zbog događaja kojeg pamti iz djetinjstva.

Dodatni motiv bila je tragična priča o sudbini obitelji nekadašnjeg vlasnika, djedova brata, koju iz priča starijih znaju i stanovnici obližnjih sela. Njega je zbog svađe oko izvora jedne večeri u zasjedi čekao susjed, no zabunom je ubio njegovu ženu, čime je troje male djece ostalo bez majke. Rano su otišli u svijet, praćeni nesrećom i siromaštvom, a njihov otac je umro napušten od svih. Otad su zaredale priče o neobjašnjivim zvukovima oko kamene kuće što je u međuvremenu srušena, ali i misterioznoj ženi s crnom maramom koju su mještani navodno ovdje viđali. Sve to, veli vlasnica, pokazuje da na zemljištu kraj Antonci «ima nečega», a nju je, među ostalim, osvijestilo o potrebi da brine o djeci bez roditelja.

– Dobro znam što sam vidjela. Za mene je to stvarno, a nadam se i za ljude koji su došli na svečanost. Neki su sumnjičavi, no mnogi me i podržavaju. Ne marim za to tko će mi vjerovati, niti od bilo koga nešto tražim. Kip će i dalje biti tamo, suprug i ja ćemo nastaviti uređivati okoliš. Bit ću najsretnija ako nekoga nadahne, osnaži, utješi ili potakne na dobročinstva, zaključuje vlasnica, koja je na ovu temu dogovorila i sastanak u biskupiji, a kip namjerava nazvati Anđelom mira.

(napisala i snimila M. DODIĆ, Glas Istre)