Telefonski poziv odveo nas je u Agrolagunin vinograd podno Vižinade, k radnicima koji su toga dana obrezivali vinograd i učvršćivali lozu. Zvali su nas jer im je, navodno, šef rekao da idu doma i da im do tada obavljen posao neće evidentirati budući da su radili u skupini, a ne, kao im je naloženo, odvojeno.

– Rekli su nam da moramo raditi tako da svatko krene s jednog kraja vinograda i iz sredine, da ne budemo skupa. Odmah smo im rekli da tako nećemo raditi jer je vinograd velik i da ako nekome ustreba pomoć, ne možemo jedan drugoga dozvati, izjavili su nam radnici koji su željeli ostati neimenovani. Plaše se, vele, otkaza. Kažu da su, unatoč očitoj namjeri da ih otpuste, a neki od njih su već 30 godina u firmi, ostali raditi u vinogradu. Žalili su se na visoke norme za rad u vinogradima i maslinicima, na činjenicu da za osam sati rada dobiju oko 54 kune, odnosno da su im plaće između 2.200 i 3.000 kuna, a u dane kada zbog kiše ne mogu raditi, plaćaju im samo sedam kuna. »Pitajte i druge koji rade isti posao, pa ćete uvidjeti da govorimo istinu«, rekli su pokazujući nam okrvavljene ruke.

U vinogradima na Kampaladanji zatekli smo u istom poslu i sezonske radnike s ugovorima o djelu, kao i one stalno zaposlene. Istina je, malo se zaradi, a posao je težak i odgovoran jer nestručno obrezivanje može uništiti trs ili maslinu. »Nebo je visoko, zemlja je tvrda, a raditi se mora«, rekla nam je žena koja sezonskim radom u Agrolaguni plaća podstanarstvo i školuje dvoje djece. I njene su ruke crne i okrvavljene. Po dvije žene hodaju za traktorom između dva reda vinograda – traktor razvlači žicu koju one stalno drže u rukama jer je treba zakvačiti za svaki palun i na kraju reda odrezati i učvrstiti. Za lijepa vremena i kada nema kvara na traktoru, znaju prijeći i 10 kilometara. Oni koji obrezuju lozu, ako ispune normu i satnicu, zarade 100 kuna dnevno. Za kišnih dana nekada su im plaćali tri radna sata, sada jedan, a sezonci ne dobiju redovito ni radnu odjeću, premda rade godinama za Agrolagunu.

I sezonci misle da su norme previsoke. Zarade oko 3.000 kuna mjesečno, ali to varira u odnosu na normu. Dobiju 1,2 kune po kilogramu ubranih maslina, a dnevno se prosječno ubere 80 kilograma. Ovogodišnji rekord u prebačaju norme, jer se sezonci trude raditi što više, bio je 17 kašeta (po 24 kilograma u kašeti) na nekoliko beračica. Ali tim se tempom ne može raditi dugo.

Nezadovoljni anonimni radnici nisu se žalili sindikatu jer, kažu, kada god se netko žali, sindikalisti sliježu ramenima.

Glavni povjerenik Mirko Parencan (u Agrolaguni svaka proizvodna jedinica ima svog sindikalnog predstavnika) kaže da niti jedan radnik nije došao k njemu s osobnim problemom.

– Ne mogu reći da nisam čuo pritužbe, ali uvijek iz druge ruke. Dođe mi netko i kaže: »Jesi li čuo da su onome skinuli po jedan sat svaki dan na plaći.« Kada pitam zašto taj radnik nije došao osobno, svi ušute. I na sastancima sam pokušao saznati istinu o pričama iz druge ruke, ali uvijek na kraju ispadne da to nije istina, jer nitko neće govoriti. Što onda mogu poduzeti? Tako bi se i vama moglo dogoditi da napišete što su vam ispričali, a oni će poslije reći da to nisu govorili. A što se tiče nadoknade za kišne dane, našim je pravilnikom o radu to najpovoljnije uređeno u čitavom Agrokoru, premda je nekada bilo još povoljnije i pokušavamo dogovoriti da se plati 10 posto dnevnice više, rekao nam je Parencan.

A što na ovu priču kaže direktor Bruno Legović? Najprije nije htio komentirati za novine probleme koje, kako je rekao, radnici moraju riješiti unutar tvrtke. No, predomislio se i pozvao nas u svoj ured, u kojem su nas dočekali svi sindikalni povjerenici i članovi radničkog vijeća.

»Grupi radnika koja radi u vinogradu podno Vižinade dodijelili smo table kako bismo mogli kontrolirati kvalitetu obavljenog posla, što je nemoguće ako rade u grupi. I lani smo tako odvojili jednu grupu radnika, za koje smo sumnjali da posao obavljaju manje kvalitetno, što se poslije katastrofalno ogleda na urodu. Norma je nužno zlo, ali mi na terenu danas imamo oko 150 ljudi i moramo na neki način pratiti obavljen posao. Poštujem svako radno mjesto, ali i ljudi se moraju prilagoditi malo drugačijim uvjetima od onih prije. U poljoprivredi imamo pojedinačne norme, radnici nemaju fiksnu satnicu i plaću, ali nije istina da netko dnevno zaradi samo 54 kune. Plaće su u poljoprivredi šarolike jer ovise o normi i kvaliteti posla, ali oni koji kažu da su dobili 2.200 kuna, zaboravljaju da imaju više od tisuću kuna kredita, koji im se odbija direktno od plaće. Vi napišite što morate, ali činjenica je da je jedna od grupa koje spominjete kvalitetom i učinkom najslabija, a poljoprivredni radnici Agrolagune imaju najbolje plaće ne samo u koncernu Agrokor, nego i u branši.

Znamo da to nije lagan posao, ali norme nismo mi izmislili. Činjenica je da godišnje imamo prebačaj norme od 20 do 25 posto, što znači da nisu previsoke. Oni u Vižinadi mogu napraviti normu i pol, dakle zaraditi 150 kuna dnevno, ali je činjenica da neki od njih imaju već tri opomene pred otkazom«, rekao je Legović, a prisutni sindikalisti i članovi radničkog vijeća uglavnom nisu komentirali.

Sniježana Matejčić, Glas Istre