Bilo je samo pitanje dana kada će se i neki istarski grad pridružiti globalnom trendu grupnog plesanja u Pharellovom hitu Happy i napraviti svoj spot u kojem građani svih dobi i uzrasta plešu na ritmove ove pjesme i pokazuju svijetu kako barem na kratko otjerati svakodnevno sivilo, nabaciti osmjeh, te kako je zapravo malo potrebno za sreću. Ispalo je da je prvi korak napravio Poreč – šuškalo se par dana na društvenim mrežama, dijelili i komentirali slični spotovi iz drugih gradova i onda je konačno stigla vijest – Porečani snimaju Happy. I proširilo se, u protekla dva dana svi su nešto čuli o snimanju, na fesju su se širili pozivi za sudjelovanje u snimanju masovne scene, pa je čak i moj kolega na poslu nekoliko puta preslušavao pjesmu i vježbao pokrete.

Najzanimljiviji dio bilo je snimanje prvih scena na porečkoj tržnici – okupljaju se tri mlade volonterke za ples, snimatelj, fotograf i novinarka. Nije puno, ali, kako neki komentiraju, u Poreču je to tako – svi su za, svi govore da nešto treba promijeniti, oživiti, ali na kraju kada treba potegnuti za pravo nigdje nikoga. No, što je tu je, to je tek početak, vremena je malo jer spot treba biti završen idući dan. Na porečkoj tržnici utorak je obično tihi dan, na štandovima ima tek nekoliko prodavača, kupaca još manje, lica uglavnom smrknuta.

– Šjore, slušajte snimamo spot za onu pjesmu Happy pa ako biste nam se pridružile da se malo nasmijete i otplešete sa nama, pokušava animirati tete na merkatu jedan od snimatelja. Entuzijazma baš i nema, a jedno od prvih pitanja je: “Koliko ćete nam platiti”.  No, djevojke puštaju muziku i malo po malo kreće snimanje, prolaznici i ostali prodavači vide da se nešto događa, većina prodavačica nije nikad čula za spot, ali pomalo kreću šale i smijeh, mrdanje bokovima, a do kraja snimanja već je bilo i penzionerki koje su se same javile za otplesati koji korak. Rezultat – osmjesi na licima, nešto što je razdrmalo svakodnevnu učmalost, a na ribarnici je čak umalo došlo i do striptiza, muškog. Happy se pomalo raširio i po drugim lokacijama, sve do snimanja velike masovne scene na Trgu slobode.

Jesu li svi bili happy? Uglavnom da, osim jednog djelatnika komunalnog poduzeća koji je naprasito vikao da se na tržnici ne može raditi što se hoće, već se treba pitati dozvola. Treba pitati dozvolu, ali neke se stvari može reći i na drugačiji način. I upravo zato Happy – protiv svakodnevne namrgođenosti, negativnosti i otuđenosti. Sve se može uz osmijeh ili lijepu riječ ili malo dobrih vibracija – za biti sretan nije potrebno puno.

Vedrana Habereiter, Glas Istre