Autor: Ratko Martinović , dnevno.hr 

Australija i SAD podržali su prilično kontroverznu želju banaka – da sve račune koji su nedirnuti preko tri godine imaju pravo konfiscirati, odnosno preuzeti sebi. Ovakva izvršna odredba izazvala je u svega par dana salvu negodovanja i oštre reakcije diljem država, a smatra se kako će ovo domino efektom postati praksa i u svim ostalim legislativama diljem svijeta.

Pravni termin ´sankcionirane osobe´ otvoreni koridor

Bijela kuća je još 9. listopada u tajnosti donijela ovu odluku koja je upravo stupila na snagu, a dio je tzv. ´iranskih sankcija´ zbog čega je imala veo tajnosti. Tako je iz prve izvršna vlast SAD-a dobila pravo ´zamrzavanja svih bankovnih računa i stopiranja novčanih transakcija koje bi ´sankcionirana osoba´ pokušala izvršiti´. Odredba se naziva ´Izvršna predsjednička odredba vezana uz autorizaciju implementacije određenih sankcija´, te omogućava predsjedniku, državnom tajniku ili ministru financija da nekoga zakonski okarakterizira kao ´sankcioniranu osobu´.

Pravnici su već tada navodili kako je ova pravna klasifikacija sklizak teren. ´Sankcionirana osoba´ tako ne bi imala pristup računu, dizanju novca ili prebacivanju sredstava na ostale račune. Također je dodana stavka i kako ne može putem druge stranke ili tvrtke ostvarivati pravo što u praksi može značiti blokadu i računa koji su drugim osobama na raspolaganju. Zašto je ovo bitno? Iz razloga što je sve poslužilo kao pravni temelj za nove zakone, a osoba koja je ´sankcionirana´ nema pravo na prigovor, žalbu ili protutužbu.

Predsjedničke izvršne odredbe poligon zlouporabe i lobiranja?

Predsjednikovu mogućnost davanja izvršnih odredbi pokrenuo je Bill Clinton 1995. proglasivši izvanredno stanje zbog Irana, te do danas nije ugašena ta ´Izvršna odredba 12957´. Ta ´latentna iranska prijetnja´ odlično je kasnije poslužila Bushu za invazije na Irak i Afganistan, kao i Obamin napad na Libiju. Ovo je direktno kršenje Ustava SAD-a prilikom osnivanja države jer je ovo omogućilo ujedinjenje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u jednoj osobi. Jasno, ovo nije povijesna anomalija.

Obama je prešao 1.000 izvršnih odredbi, no rekorderi su i dalje Woodrow Wilson s 1.791 (pomoću čega je financije SAD-a prepustio privatnom FED-u), Calvin Coolidge s 1.253 i neprikosnoveni Franklin Roosevelt s 3.718, što je donekle i logično jer je bio vrhovni vojni zapovjednik tijekom Drugog svjetskog rata uz tri i pol mandata. Clinton je poznat po svojim odredbama o napadu na Jugoslaviju (Srbiju) 1999. koji je proglasio ´nacionalnom potrebom´. Najzloglasnija odredba je Rooseveltova o prisilnom zatvaranju 120.000 američkih Japanaca.

Bankari žele štediše proglasiti ´teroristima´?

Ron Paul smatra da je pravni alat izvršne odredbe sam po sebi ilegalan jer Ustav jasno tvrdi kako kongres plasira zakone. Najnovije mjere pokazuju kako je izdavanje izvršnih odredbi uznapredovalo do te mjere da se pojedine odredbe legalizira isključivo da bi se progurale nepopularne mjere iz sasvim drugog smjera, koje se nikada ne bi na drugi način zakonski implementirale. Tako se sporna ´sankcionirana osoba´ na nalog banaka pretvara u svaku osobu koja nije aktivirala svoj popunjeni bankovni račun preko tri godine, a banka dobiva jurisdikciju preuzimanja takvih nekorištenih sredstava.

Dakle, što je u početku bila isključivo ´iranska sankcija´ danas polako prerasta u legalizaciju bankarskog pritiska. Nepoznato je zašto je dopušteno pravno smatrati osobu koja vlastiti račun ne koristi preko tri godine ´sankcioniranom´. Kritičari s pravom navode da je na ovaj način osoba manje bankovno aktivna zapravo ´terorist´ jer je automatski sumnjiva, i to bez ikakve osnove. Naravno, ovakav bankarski reket počinju slijediti i ostale države.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE OVDJE