Snježni pokrivač polegao je preko sveg onog što za sobom ostavljamo u 2005. Nije bila baš toliko beznačajna i bezlična. Godina koja se kotrljala svojim tijekom kao i ostale, ne pitajući nas što smo od nje očekivali. Ipak, htjeli ili ne htjeli, otvorena su i posljednja vrata na ulasku u Europsku uniju za koju većina misli kako se radi, u najmanju ruku, o raju na zemlji. Koliko je to raj, a koliko rad i znoj uvjerit ćemo se najkasnije do kraja ovog desetljeća na vlastitoj koži. Naravno, pod uvjetom da Europu i svijet ne zadesi kakva kataklizma.

Pod istim snježnim pokrivačem ostali su deseci zastara vezanih uz pretvorbu i privatizaciju. Mnogi tajkuni i tajkunčići snivat će mirno jer je njihovu "legalno" provedenu pretvorbu "legalizirao" spor ili nikakav, u svakom slučaju neučinkovit – "rad" pravosuđa. Iako je to i takvo pravosuđe imalo nekoliko teorijskih iskoraka, od kojih zasigurno ne možemo preskočiti Gospićku pravnu školu, koja za silovanje ne optužuje počinitelja nego žrtvu. Možda bi se u dogledno vrijeme mogla i osnovati pravnička zaklada za specijalni kut gledanja i zatiranja istine.

Izaberite kut u kojem ćete umrijeti

No nije samo pravna struka dala doprinos po kome ćemo pamtiti prošlu godinu. Vrlo je važan samopregalački rad Ministarstva zdravstva, koje sustavno radi na daljnjem smanjivanju prava bolesnika na liječenje. Stidljivo ukidanje prava na potrebne lijekove možda se u ovoj godini može i radikalnije iskazati npr. u ukidanju bolnica. Te prostore koji samo rade gubitke može se pretvoriti u stambeno-poslovne prostore kojih u Hrvatskoj ionako i dalje manjka, iako se grade na sve strane.

Naravno, to uopće ne bi smanjilo razinu dosegnute zdravstvene zaštite – naprotiv, zdravstvena zaštita postala bi puno bolja i učinkovitija. Liječili bi se, naravno, samo oni koji imaju novaca. Recimo, ako nekome treba operacija srca, lijepo otputuje u Houston. Ne samo da bi to bitno pomoglo pacijentu, koji bi financijskom injekcijom pomogao siromašnom zdravstvenom sustavu SAD-a u kojem sedamdeset milijuna ljudi nema zdravstveno, već bi i zračne kompanije imale viši profit. Nažalost, to se ne bi odrazilo i na profitabilnost Hrvatskog zračnog crtovlja, jer ono ionako nema s čim letjeti do obećane zemlje. A i banke bi procvale daljnjim porastom korištenja nenamjenskih kredita. No, idealno bi ipak bilo za one koji nemaju nimalo novaca, jer bi se na taj način i riješili bilo kakvih problema vezanih uz zdravstveno osiguranje. Mogli bi po vlastitom izboru odlučiti u kojem dijelu vlastitog stana ili kuće mogu umrijeti bez liječničke pomoći. Ne bi se tu pravio problem ni ako izaberu kut u tuđoj kući ili stanu. Zdravstvena zaštita se svakom godinom reducira i svaki put se sužavanje prava minorizira. Obrazlaže se da neće imati utjecaja na kvalitetu ponuđene liječničke usluge. To je otprilike toliko realno i racionalno objašnjenje kao kad bi se zrakoplov poslao na let s pola ili četvrt rezervoara, uz objašnjenje da nedostatak kerozina neće utjecati na sigurnost leta.

Naravno, ova godina je jedna od posljednjih godina u kojoj Hrvatska neće biti punopravna članica NATO-a. Spremajući se za ulazak u NATO Hrvatska je odlučila ruski dug smanjiti "prebijanjem" kupujući baš ruske helikoptere M-17 što je, naravno, standardno naoružanje u NATO-u. Ili možda nije? Bitno da se novac koji su nam dužni potroši. To što takav tip istočnih helikoptera ne ulazi u koncept NATO-a uopće nema veze. Usput budi rečeno, zar ne bi bilo logičnije da dug naplatimo u nafti? Plinu? Ili bilo kojoj drugoj sirovini potrebnoj našoj proizvodnji? I tko se usudio odlučiti da su baš helikopteri potrebni hrvatskom narodu kako bi prosperirao?

Ustani bane Hedervaryju

Kako već žurimo u NATO, možda bi bilo pametno i svrsishodno da kupimo i kakav kineski zrakoplov ili možda koji "modernizirani" sovjetski tenk iz prve polovice prošlog stoljeća. Postoje mnogi načini na koje se novac može beskorisno potrošiti. Ideja vodilja nesvrhovite proizvodnje je ubiranje provizije. A tome se sadašnja vlada odlučila oštro suprotstaviti. Pitanje je samo hoće li krenuti od sebe? Možda retrogradno od 1990.? Od 2000.? Ili tek od 2084.?

Ipak, snježni pokrivač nije uspio pokriti zahtjeve za povrat raznorazne imovine… Austrijancima, Talijanima, Amerikancima ili bilo kome drugom, trećemu ili dvjesto pedeset i osmom. Možda bi i Hrvatsko narodno kazalište trebalo vratiti nasljednicima Khuena Hedervaryja kako bi i Mađari u centru Zagreba mogli otvoriti veliki šoping-centar. Jedino travu treba asfaltirati pa je i problem parkiranja riješen. HNK nije u povratu? Samo spomenite premijeru!

Pavle Kalinić, 2.1.2006.