NAFTNE REZERVE RAPIDNO SE SMANJUJU PA MNOGE ALTERNATIVE POSTAJU REALNOST
• Neminovno je da će Hrvatska u skorijoj budućnosti negdje na Savi imati jednu nuklearnu elektranu Piše Patricija SOFTIĆ »Suvremeni svijet nezamisliv je bez energije. Među primarnim oblicima energije najznačajniji su nafta i plin, kapljevita i plinovita smjesa ugljikovodika, koji su u stotinu godina, i svega nekoliko generacija, potpuno promijenili način života čovjeka, a zatim i samo ljudsko društvo. Nafta je posredno oblikovala svjetsku politiku i utjecala na sudbine država. Ona je bila povod sukobima, ali je isto tako diktirala i njihove ishode… Već u prvim desetljećima 20. stoljeća rezerve nafte i potencijalna nalazišta preuzeli su geopolitičku ulogu koju su prije toga imale rezerve ugljena. Nafta je postajala sve značajnija za industriju i ratovanje, a njeno posjedovanje ili kontroliranje postalo je sredstvo hegemonije. Prošlogodišnjim poskupljenjima nafte ponovno su potaknute rasprave o tome jesu li zalihe tog danas presudnog energenta na izmaku ili se samo radi o dobrom marketinškom triku naftnih kompanija. O tome smo razgovarali s poznatim višnjanskim astronomom Koradom Korlevićem.
Opća panika oko nafte profitabilna je toj industriji
»Teorija o nestanku nafte nije znanstvena ni tehnološka, već pitanje stvaranja jedne vrste psihoze kako bi se mogle držati nerealno visoke cijene nafte. Gledajte, kada je jedna osrednja firma British Petroleum, koja nije među najvećima na svijetu, podizanjem cijena nafte zaradila dodatnih 28 milijardi dolara, što je praktički budžet jedne Hrvatske, nisu valjda ludi da nam govore da imamo dovoljno nafte i da vrate cijenu na jednu realnu razinu«, kaže Korlević. Iako se u nekim državama poput Kine i Indije troši više zaliha nafte nego što se proizvodi, prošlogodišnja se situacija dogodila zbog toga što naftne kompanije nisu investirale u nova nalazišta i rafinerije, nego su iskorištavale bogatstvo koje imaju održavajući na taj način visoke cijene barela. Korlević ističe da se trenutno može sa sigurnošću tvrditi da se ne iskorištavaju sva poznata nalazišta te da se zna za lokacije na kojima se nalaze najveća svjetska nalazišta nafte koja još uopće nisu ni istražena, ali se po njihovoj geološkoj strukturi zna da tamo mora biti nafte, kao i plina. No mnoga su takva nalazišta nažalost na nepristupačnim područjima. »Međutim, s tim podizanjem cijena naftaši su sami sebe zafrknuli jer su sada alternativni izvori energije postali isplativi. Sada kada je nafta skupa, biodizel je, primjerice, praktički isplativ, etanol također, kao i sve vrste plinova, a s time su i istraživanja drugačijih pogona dobila novu snagu. Znači, veliki broj izvora energije koji su bili stavljeni na marginu sada su izbili u prvi plan, a prvi među njima koji je ujedno i najbolja zamjena za naftu je plin«, rekao je Korlević. U znanstvenim se krugovima raspravlja i o drugim alternativnim gorivima koja se istražuju radi smanjenja zagađivanja zraka i okoliša, ali takva goriva nisu primjenjiva na velikim tehnološkim pogonima. Ipak, i u proizvodnoj industriji pronalaze se alternative za štetna pogonska sredstva poput mazuta, pa se u skoroj budućnosti mogu očekivati elektrane na ugljen ili nuklearnu energiju. Međutim, upravo ta riječ »nuklearno« izaziva jezu. »Nuklearna energija u svijesti ljudi ima negativni predznak zbog toga što nismo dovoljno upoznati s njome i prva asocijacija u vezi s njom nam je tragedija Černobila. No moramo znati da se Černobil ne bi ni dogodio da djelatnici nisu isključili sigurnosni sustav, čime su zapravo napravili teroristički čin. Isto tako, stara termoelektrana u Plominu bila je puno radioaktivnija od nuklearke Krško jer je sagorijevala velike količine ugljena koji je sadržavao jako puno izotopa sumpora, pa je njezin nusprodukt bila radioaktivna prašina. Sve te naslage pepela iz Plomina koje su sada prekrivene zemljom imaju toliko urana u sebi da bi se on jednog dana mogao iz te zemlje eksploatirati. Uostalom, današnja se tehnologija jako promijenila da je eksplozija nuklearke nezamisliva«, kaže Korlević.
Hrvatska će kad-tad imati nuklearku
Iako se razmišlja o tehnologijama koje ne bi više toliko ovisile o nafti zbog toga što ona nije neiscrpna, razmišlja se i o tome da se što više smanje emisije štetnih tvari koje zagađuju okoliš. Istina je da su razvijene zemlje najveći zagađivači te da trebaju smanjiti zagađenje, što propisuje i Protokol iz Kyota, ali problem je u tome što je zemlja prenapučena i više je nerazvijenih zemalja nego razvijenih. Te zemlje sada nemaju ništa od postojećih tehnologija i tek sanjaju da dođu na stupanj drugih zemalja, a to će se postići time što će one kupovati »zastarjele« tehnologije. Tako će, primjerice, Kina zbog povećanih zahtjeva za električnom energijom u sljedećih nekoliko godina imati barem 600 termoelektrana, koje užasno zagađuju okoliš. »Neminovna je činjenica da će Hrvatska u skorijoj budućnosti negdje na Savi imati jednu nuklearnu elektranu kako bi pokrila zahtjeve tržišta. Što je najbolje, Hrvatska ima idealne lokalitete za spremanje nuklearnog otpada u granitnim blokovima gorja. Postoji li alternativa nuklearkama? Naravno da postoji, ali pitanje je koliko smo sposobni platiti tu alternativu. Zato bi na primjer bilo idealno kada bi se smanjile cijene solarnih sistema kako bi većina kuća u Hrvatskoj mogla iskorištavati sunčevu energiju i zapravo bi se proizvodna električna energija koristila samo navečer«, naglašava Korlević. Malo je stručnjaka koji žele o tome govoriti s obzirom na to da se zna kakvo je mišljenje javnosti o nuklearkama, ali Hrvatska bi probleme s energijom dugoročno riješila gradnjom nuklearke od 1.000 megavata. Međutim, budući da u Hrvatskoj do 2015. godine nije predviđena gradnja nuklearke, kao ni elektrana na ugljen, jer je uveden politički moratorij, one nisu ušle u planove prostornog uređenja RH pa bi eventualne promjene trebali razmotriti Sabor i Vlada. S obzirom na to da bi Hrvatska tijekom ove godine trebala ratificirati Protokol iz Kyota, ekološki sporazum za globalno sprječavanje zagrijavanja Zemlje, mogućnost nuklearne opcije kuca i na naša vrata. Željko Tomšić, pomoćnik ministra gospodarstva za energetiku i rudarstvo, izjavio je prošlog mjeseca da Hrvatska nije ozbiljno ušla u razmišljanje o nuklearnoj opciji budući da HEP planira gradnju većih elektrana na bazi plina. No, ako se kvalitetno i dugoročno ne osiguraju novi dobavni putevi plina, i Hrvatska bi, sukladno odlukama EU-a, trebala napraviti određene korekcije kad je riječ o nuklearnoj energiji, premda je ta mogućnost zakonski isključena do 2015. godine. Budući da su takvi projekti izrazito zahtjevni, kada bismo i danas donijeli odluku da ćemo graditi nuklearku, ona ne bi bila u pogonu prije 2015. godine.
U SAD-u pozitivnije o nuklearnim elektranama
S druge strane, najveći svjetski zagađivač, Sjedinjene Američke Države, lijek za svoju »ovisnost« o nafti vidi u nuklearnoj energiji. Diljem Amerike nuklearna energija postaje sve popularnija, a čak je i neke skupine za zaštitu okoliša doživljavaju kao nužnost za održavanje američkog načina života. Jedno ispitivanje mišljenja javnosti, provedeno krajem prošle godine pod pokroviteljstvom Međunarodne agencije za atomsku energiju, pokazalo je da u SAD-u 40 posto građana doživljava nuklearnu energiju sigurnom i podržava gradnju novih nuklearnih elektrana, 29 posto nema ništa protiv postojećih nuklearki, ali se protivi gradnji novih, a samo 20 posto smatra da su takve elektrane opasne i žele ih sve zatvoriti. Bez obzira na stavove javnosti, nuklearna energija ponovno oživljava diljem svijeta, pa je tako osam novih elektrana pušteno u pogon prošle godine, a globalno je u pogonu 443 nuklearki. Predsjednik Bush nedavno je predložio »Naprednu energetsku inicijativu«, koja uključuje veće investiranje u elektrane na ugljen, ali s 0 posto ispuštanja štetnih plinova, u tehnologije iskorištavanja energije sunca i vjetra te u čistu i sigurnu nuklearnu energiju. Čak i za Patricka Moorea, jednog od osnivača organizacije Greenpeace, nuklearna energija jedino je realistično rješenje za buduće energetske potrebe. On smatra da vjetrenjače i fotosolarni paneli ne mogu biti od prevelike pomoći zbog toga što ta dva izvora energije mogu biti prilično skupa te, što je još važnije, rade samo kad puše vjetar ili sije sunce. Ugljen može davati energiju stalno, ali 1.300 elektrana na ugljen u SAD-u izbacuje 10 posto svih svjetskih stakleničkih plinova. Kako bi se to konačno smanjilo, Amerikanci možda nisu ni svjesni da njihove elektroprivrede već planiraju čitav niz novih nuklearki – najmanje 12, a možda čak i 20, već je u fazi čvrstog planiranja.
Talijani ponovno grade nuklearke?
I nama susjedna Italija treba obnoviti svoj nuklearni program kako bi se osigurala od eventualne energetske krize, istaknuli su talijanski stručnjaci proteklih dana okupljeni na konferenciji o nuklearnoj energiji u Milanu. Talijani plaćaju najvišu cijenu električne energije u Europi budući da nemaju vlastite energetske izvore. Drugim riječima, gotovo 75 posto električne energije proizvedene u Italiji potječe od uvozne nafte, odnosno plina. Talijanski stručnjaci skrenuli su pozornost javnosti na energetske probleme u zemlji početkom siječnja u svjetlu rusko-ukrajinskih razmirica glede isporuke prirodnoga plina. Odnedavno su i talijanske vlasti upozorile građane da smanje potrošnju plina u kućanstvima kako bi se izbjegla energetska kriza. Na konferenciji je istaknuto da će se i Italija uskoro morati usredotočiti na proizvodnju električne energije iz nuklearnih elektrana, odnosno da bi valjalo obnoviti talijanski nuklearni program zabranjen 1986. godine nakon nuklearne katastrofe u Černobilu. Suvremene nuklearne elektrane znatno manje zagađuju okoliš, a električna energija proizvedena u nuklearnim pogonima upola je jeftinija. Prema riječima profesora za energetska pitanja Ennija Macchija, obnova nuklearnih programa, to jest neka vrst »nuklearne renesanse« vjerojatna je opcija ne samo za Italiju. Što se pak Italije tiče, prvi kilovati proizvedeni u nuklearnim pogonima mogu se očekivati već za 15 godina. Za to je, međutim, potrebna politička volja i potpora javnosti.
Švedska će biti prva zemlja bez nafte!
Nedavno je u svim svjetskim medijima objavljeno da Švedska planira napraviti dosad nezabilježen korak i u razdoblju od 15 godina u potpunosti se osloboditi ovisnosti o nafti, čime će postati prva zemlja na planetu koja će prestati ovisiti o tom energentu. Također se navodi da cijeli ovaj ambiciozni projekt planiraju provesti bez izgradnje novih nuklearnih elektrana, a sve potrebe za energijom Šveđani bi zadovoljili iz alternativnih izvora. Namjera švedske vlade je zamijeniti fosilna goriva obnovljivim izvorima energije prije nego što klimatske promjene unište nacionalne ekonomije, a oskudni resursi nafte uzrokuju dizanje cijene tog energenta »u nebo«. Cijeli proces trebao bi biti dovršen do 2020. godine, kako je rekla Mona Sahlin, ministrica održivog razvoja. Prema mišljenju energetskog odbora Švedske kraljevske akademije znanosti, svjetske naftne zalihe su na svom vrhuncu i u kratkom vremenu bit će ih sve manje, a svjetska recesija znatno će povisiti cijene tog energenta. Ministrica Sahlin ovisnost o nafti opisala je kao najveći problem s kojim se susreće svijet današnjice. Dodala je da njihova zemlja želi u potpunosti biti spremna za budućnost, kada nafte više neće biti. Švedska, koju je tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pogodila naftna kriza, danas gotovo sve svoje energetske potrebe podmiruje iz nuklearnih i hidroelektrana, a nafta se još uvijek koristi samo u transportu. Naime, Švedska je bogata geotermalnim izvorima koji se već iskorištavaju za grijanje domova, a u toplanama se kao pogonsko gorivo koristi otpad. U planu su izgradnje elektrana na vjetar i valove kako bi se što prije riješili nuklearki, a švedski proizvođači automobila ubrzano razvijaju motore koji bi pokretali automobile i kamione uz pomoć etanola i drugih biogoriva.