Teritorijalno i demografski smanjena nakon što je Vrsaru pripojena tzv. Dolinština, koja je oduvijek njemu gravitirala, sutlovrečka općina počela je i završila 2007. godinu. IDS-ov načelnik Branko Zgrablić minulu je godinu ocijenio uspješnom, no nije izostala ni doza samokritičnosti.
– Što je od planiranog Općina uspjela ostvariti u 2007. godini?
– Mislim da je najvažnija izgradnja galerije Placa u starom gradu, koju smo otvorili ljetos, na Dan općine. Već je održano nekoliko izložbi, još samo čekamo tehnički pregled. Ipak je to projekt vrijedan 1,6 milijuna kuna, spasio je dvije derutne zgrade od rušenja ili prodaje, a mjesto je dobilo kvalitetan izložbeni prostor na tri etaže, koji će se moći koristiti i za prezentacije i druga okupljanja. Nakon nemalih poteškoća koje smo imali s obustavljenim prostornim planom općine, on se prošle godine konačno počeo primjenjivati, nakon što smo ga uskladili sa zahtjevima konzervatora, a nedavno je usvojen i urbanistički plan samog Sv. Lovreča.
– Osim galerije, najvažnije investicije u prošloj godini, učinjeno je i nekoliko manjih zahvata?
– Da, uređen je zidić i nogostup kod osnovne škole, a tamošnje igralište je prošireno i asfaltirano. Osim toga, Selina je dobila novo igralište i novi asfalt na oko kilometar i pol ceste kod samog ulaza u naselje. Ta je cesta rekonstruirana uz izdašnu pomoć pazinskog Kamena, čiji su je kamioni i uništili. Iako je ta tvrtka obećavala da će je obnoviti, većina mještana nije vjerovala da će se to ikada desiti. Imao sam pisana jamstva, često sam ih podsjećao, i mislim da na kraju možemo svi biti zadovoljni. Uz te veće investicije treba spomenuti i redovno održavanje cesta te i navoženje bijelih putova – upravo se dovršava novi od Pilja prema Juralu. Kulturno-umjetničko društvo prošireno je folklornom sekcijom, a i sportaši su nam prilično aktivni. Nogometni klub intenzivno radi s mladima, rezultate ostvaruju i stolnotenisači, i to me posebno veseli.
– Vjerojatno ima i projekata koji, unatoč planovima, nisu realizirani?
– Nije uređena starogradska jezgra i dio zidina, a i javnu kanalizaciju smo tek započeli. Projekti su se otegnuli jer treba dugo čekati na izradu dokumentacije i prikupljanje dozvola. To nas prilično usporava. Osim toga, to su financijski prilično zahtjevne investicije, a naš je proračun skroman. Poslovne zone Stranići i Medaki također nisu izgrađene, najviše zbog toga što nismo imali prostorni plan. Sad kad je stupio na snagu moći ćemo krenuti s time. Najprije treba izraditi detaljne planove, a zatim provesti pripreme za gradnju infrastrukture. Tu je i raskrižje za koje imamo idejni projekt i predali smo zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Nakon izrade glavnog projekta znat ćemo otprilike koliko će nas to koštati.
– Što od značajnijih investicija na lokalnoj razini mogu očekivati Lovrečani u ovoj godini?
– Daleko najvažnije je dovršiti glavni kolektor i pročistač u Badošnjaku te početi graditi kanalizaciju u starogradskoj jezgri. Na izgradnju javne kanalizacije nam ove godine otpada skoro polovica proračuna. Bez pomoći sa strane ne bismo je uspjeli riješiti. S obzirom na veličinu te investicije, većina ostalih bit će realizirana prema mogućnostima. Postavit će se javna rasvjeta u novoizgrađenim naseljima, a nadamo se da ćemo do kraja godine dobiti potrebne dokumente i zatvoriti financijsku konstrukciju za raskrižje.
– Kako komentirate pisanje Glasa Istre o Lovreču, događanjima i lokalnoj vlasti?
U osnovi nemam primjedbi. Naravno, volio bih da se o nama više piše, iako mi se čini da smo u posljednje vrijeme čak dosta zastupljeni u novinama.

RIJEČ OPORBE

Milan Žužić (SDP): – Najprije ću pohvaliti početak radova na javnoj kanalizaciji, a pohvalno je i to što nam je prostorni plan konačno stupio na snagu, iako nisam zadovoljan dinamikom kojom se to rješavalo. Moglo se ići mnogo brže. Treba pohvaliti i uređenje prometnice kod škole, iako sam uvjeren da je Općina to učinila bespravno. Poboljšao se odnos prema sportu – odobravana su i dodatna sredstva, stizala su redovito, a i folklorašima je uređen prostor.
Aktualnoj vlasti najviše zamjeram što nije poduzela ništa po pitanju poslovnih zona, unatoč zaključcima tematske sjednice vijeća. Te su zone i dalje samo kvadratići na prostornom planu. Puno novca potrošeno je na galeriju koja je otvorena pa zatvorena, a pravu funkciju neće imati nikada. Njena namjena od početka nije bila jasna – najprije se govorilo o kulturno-informativnom centru, pa o muzeju, da bi na kraju ispala galerija! Toga nema nigdje osim kod nas! Iako je te stare zgrade doista trebalo obnoviti, novac se moglo bolje utrošiti. Vijeće se ne sastaje dovoljno često, polako ga se marginalizira, a poglavarstvo preuzima glavnu riječ. Osim onoga Sanje Matošević, za kulturu i društvene djelatnosti, odbori ne rade kako treba. Lovreč je prilično loše uređen, trebalo bi hitno riješiti parking kod malih vrata. Također, prebrzo smo se pomirili s gubitkom Limskog kanala. Na vijeću se svašta pričalo, ali nismo na vrijeme reagirali da zadržimo taj dio teritorija.

Sanja Matošević (nezavisna lista): – U odnosu na prijašnje godine, lani se u Lovreču konačno počelo raditi. Mislim prvenstveno na kanalizaciju, galeriju, asfaltiranja i igrališta, što je za svaku pohvalu. Primijetila sam da se iz godine u godinu povećava broj udruga, što znači da mještani žele biti aktivni. Sam Lovreč je u katastrofalnom stanju, stare zidine i trg propadaju, nema zelenila ni cvjetnih gredica pa mjesto izgleda prilično otužno. Nismo prepoznatljivi, ne radimo dovoljno na promociji, iako imamo bogatu baštinu. Trebali smo se više angažirati u pregovorima s Vrsarom i bar pokušati zadržati dio Limskog kanala. S poslovnim zonama se nažalost nismo pomakli s mrtve točke. Kako nemamo brzi internet ni bankomat, a pošta radi samo dva sata dnevno, informacijski smo blokirani. To otežava financijske transakcije našim obrtnicima, kojih ima 50-ak. Informativni pano, iako je u planu već tri godine, još nije postavljen na ulazu u mjesto. Dokumentacija za sanaciju zidina i uređenje mjesta trebali bi biti prioriteti u ovoj godini. Također, Općina bi se trebala više potruditi i osigurati mir mještanima Lakovića, koji žive tik do kamenoloma.

Razgovarala Martina DODIĆ