Državno odvjetništvo zbog toga od ljeta provodi opsežnu istragu gradnje Golf centra Zagreb. Vlasnici tog kluba, Dražen Ileković, Ivo Vukadin, Emilijo Žubrinić, Maja Car, Ivan Birovčec i Mario Stepinac, zemljište u Blatu kupili su od države 2002. za sitan novac jer je Vlada RH gradnju prvog golfskog igrališta u Zagrebu proglasila interesom Republike Hrvatske.

Čak 880.000 četvornih metara poljoprivrednog zemljišta, koje je tada izdvojeno iz Hrvatskih šuma, platili su samo 6,5 kuna po kvadratu, točnije 5,727 milijuna kuna. Na njemu su uz rubove golf terena sagradili vile, a 30-ak su ih prodali po 2400 do navodno čak 3500 eura po “kvadratu”. Računajući po nižoj cijeni, mogli su zaraditi gotovo 30 milijuna eura i to na projektu koji je državno značajan!

 Prava se, pak, prijevara krije u tome što su vile sagrađene na zemljištu koje je prema Generalnom urbanističkom planu Zagreba u R2 zoni, što znači da je njegova namjena isključivo sport i rekreacija! U tom je obuhvatu dopuštena gradnja pratećih objekata koji upotpunjuju osnovnu djelatnost, a nikako stambenih! “  

… stambene kuće će biti izgrađene kao samostalni objekti u naravi, a formalno navedene kao objekti u funkciji sportsko-rekreacijskog centra…”, isječak je to iz projekta gradnje Golf centra Zagreb, koji je u posjedu Večernjeg lista.

Kupci tih vila, a među njima ima i sudaca, inspektora, predsjednika uprava velikih tvrtki,…, zapravo su prevareni jer se neće moći upisati kao vlasnici stambenih “kvadrata” u sportsko-rekreacijskoj zoni. Uknjižbu tih vila u zagrebačkoj je gruntovnici proveo referent Dino Marjanović, isti onaj koji je bio završio u pritvoru u sklopu akcije Gruntovec. Kao vlasnik je naveden Golf & Country club.

Sve kupce vila, i one koji uopće nisu imali veze s golfom, učlanjivali su u golf klub, kako bi ispalo da ih prodaju natjecateljima. Rečeno im je da će upis vlasništva do njihova useljenja biti riješen – rekao nam je naš iznimno dobro upućeni izvor u poslovanje tog kluba.

On tvrdi kako je taj klub, kopajući jame za 11 jezera u sklopu golf terena, ilegalno izvadio i prodao 300.000 m3 šljunka, na čemu su zaradili oko 12 milijuna kuna. DORH je formirao komisiju koju čine profesori Rudarsko, naftno – geološkog fakulteta, koji će istražiti koliko je šljunka ilegalno iskopano.

– Imali su koncesiju za 500.000 “kubika” šljunka i rok od pet godina da završe iskope – tvrdi naš izvor. Iako su šljunčaru zatvorili 2007., a koncesija im je istekla ove godine, posjedujemo dokument u kojem piše: “Ako bude problema s otplatom kredita, neće se prekidati eksploatacija šljunka zbog visoke profitabilnosti tog poslovanja kojom će se otplaćivati kredit.”, donosi Večernji list