I Igor Petlevski, bivši voditelj Službe nekretnina u Hrvatskom fondu za privatizaciju, pušten je jučer poslijepodne iz rernetlnečkog pritvora nakon što je vijeće Županijskog suda u Zagrebu na čelu sa sutkinjom Ivanom Kršul prihvatilo obrazloženje njegovog odvjetnika Krešimira Krsnika o nesrazmjerno dugom pritvoru u odnosu na kaznu koja njegovom klijentu može biti izrečena.

Puštanju Petlevskog pridonijela odluka Ustavnog suda

Prvooptuženi u aferi »Maestro« Josip Matanović tako je još jedini ostao iza rešetaka pratiti rasplet suđenja za optužbe o korupciji u HFPu. Puštanju Petlevskog na slobodu zasigurno je pridonijela odluka Ustavnog suda RH kojom je iz pritvora nakon 20 mjeseci boravka iza rešetaka pušten Robert Peša, drugooptuženi potpredsjednik HFP-a, i u kojoj je najviši sud u državi uvjete u zatvoru u Zagrebu ocijenio nehumanima, kao i nesrazmjer između dužine tog pritvora i zapriječene zatvorske kazne. Matanovićev branitelj, odvjetnik Branko Šerić, izrazio je nezadovoljstvo neprihvaćanjem njegovog zahtjeva što se uporno obrazlaže visinom mita koje je primio Matanović, a to po zakonu ne može biti razlog za produljenje pritvora.

Čutura procijenio vrijednost zemljišta koje nije ni vidio

Pomalo u sjeni odluke sudskog vijeća, koje je u nekoliko navrata produljilo pritvor okrivljenicima, ostala su jučerašnja svjedočenja Marija Čuture iz Službe za procjenu nekretnina HFP-a i Ede Kosa, člana poglavarstva grada Poreča zaduženog za prostorno planiranje i komunalni sustav.
Čutura je svjedočio o spornoj naknadnoj procjeni zemljišta tvrtke Badel 1862. Prema njegovim riječima, HFP je to zemljište procijenio na 800 kuna po metru četvornom, dok je ranije vještak Atila Eter napravio nižu procjenu. Na pitanja branitelja Čutura je priznao da Badelova zemljište nije vidio.

Kos je potvrdio da je procjenu za sporno zemljište Facinka u Poreču napravio on osobno, ali to ne smatra sukobom interesa iako je član poglavarstva Grada koji se i natjecao za kupnju te nekretnine.

Nema zemljišta bez političke volje

– Polančec i Peša su nam rekli da unatoč potrebama gradnje dvorane za Svjetsko rukometno prvenstvo Grad Poreč ne može dobiti zemljište, već se mora raspisati natječaj. No, tada su nam naši pravnici te profesor Simonetti (Petar Simonetti s Pravnog fakulteta u Rijeci op. a.) rekli da se ništa ne može dobiti bez političke volje. Nakon što je natječaj poništen, Poreč je ipak dobio zemljište, prisjetio se Kos, odgovorivši na pitanje obrane da je Facinka kasnije prodana za prosječno 300 eura po četvornom metru.
Kazao je i da je Ivica Todorić sudjelovao u dogovorima o mogućnosti da tvrtka Agrolaguna prestane polagati pravo na dio Facinke, a kasnije je s Vindijom pregovarano da se dio zemljišta te tvrtke na Žatiki zamjeni s dijelom na Facinki.
– Zemljište Žatika dobili smo od Vlade RH u koncesiju na rok od 35 godina za sportsku dvoranu koja je tamo na kraju izgrađena, rekao je Kos uzvrativši odvjetnicima da odgovor na pitanje zašto se taj model nije primijenio i u slučaju Facinke moraju potražiti kod gradonačelnika.
Sve to bilo je, kako se dalo zaključiti iz Kosovog svjedočenja, posljedica činjenice da Vlada RH ni na koji način nije Poreču pomogla sredstvima za gradnju rukometne dvorane.

Ana RAIĆ-KNEŽEVIĆ, Glas Istre