Država nam ruši kuće da bi se »očistila« obala za tajkune, koji će onda ovdje graditi svoje hotele, špekuliraju ovih dana investitori srušenih, bespravno izgrađenih kuća na obalama rogozničke općine, no isto su govorili i oni na Viru, i drugdje. Na (ne)opravdane sumnje ministrica Marina Matulović-Dropulić odgovara pak da je riječ o glupostima te ističe da zemljišta koja ostaju nakon rušenja nisu državna, već privatna, a o vlasnicima onda ovisi kome će ih prodati. »Država se u to neće miješati niti nas je to briga«, rekla je svojevremeno ona.

Što, međutim, kaže slovo zakona, u ovom slučaju Uredbe o uređenju i zaštiti obalnog područja mora (ZOP) iz 2004. godine? Najkraćih će rukava ostati ljudi čije se zemljište nalazi na udaljenosti manjoj od 70 metara od mora, pogotovo oni koji su ostali i bez kuće. Naime, sve što se ubuduće bude gradilo, temeljem prostornih planova, morat će biti udaljeno najmanje 70 metara od mora, što znači da će vlasnici zemljišta teškom mukom uspjeti prodati parcelu koja nije građevinska niti poljoprivredna. Prema ranijim najavama ministrice, država ozbiljno razmišlja o osnivanju fonda iz kojeg bi se ti vlasnici donekle obeštetili, jer imaju vrijedno zemljište uz more na kojem, međutim, ne mogu ništa graditi, a nekad davno su ga kupili kao građevinsko. Naknada, međutim, nipošto neće biti tržišna, što znači da će vlasnici svakako biti na gubitku, a pitanje je i to kada bi fond, i s kojim novcem, uopće mogao profunkcionirati.

Što se sumnji u »tajkunsku« gradnju hotela tiče, one će se moći realizirati, no samo ako je riječ o zemljištima uz obalu proglašenima turističkom zonom, o čemu odlučuje prostorni plan županije i općina. Proglasi li prostorni plan neko područje turističkom zonom izvan naselja, u njoj će se moći graditi, najmanje 70 metara od mora, hoteli s pratećim sadržajima, turističko naselje, kamp ili autokamp, golf tereni, no neće moći biti apartmanskih naselja namijenjenih tržištu ni kuća za odmor. Ako je pak riječ o turističkoj zoni unutar nekog naselja, Uredba dopušta samo gradnju hotela, građevine javne namjene ili pak uređenje javne površine, brodogradilišta ili luke. To znači da će oni koji se (u legalnoj) kući već legalno bave turizmom ubuduće morati konkurirati manjim i većim hotelima, a da će se vlasnici zemljišta udaljenog najmanje 70 metara od mora ili sami moći ujediniti pa izgraditi, primjerice, hotel, ili će pak prodati parcele nekom bolje stojećem ulagaču.

Kako moraju izgledati »turistička naselja«, Uredba ne precizira, no to svakako ne može biti niz, kao dosad, privatnih kuća s apartmanima. Apartmani će, naime, biti dopušteni samo kao dio hotelskih kompleksa. Eventualno, bit će moguće sagraditi manji obiteljski hotel kakvih već ima na jadranskoj obali, no to je svakako daleko veća investicija od dobro znanih poluuređenih višekatnica sa sobama i apartmanima.

– Više se neće graditi kako kome padne napamet, već prema planovima. Ako se neki dio planom proglasi turističkom zonom, onda će se tu moći graditi turistički sadržaji. Apartmani za prodaju ne dolaze u obzir. Cilj je Uredbe o ZOP-u bio da se jedinice lokalne samouprave upute da donose prostorne planove koji će potaknuti gospodarsku djelatnost, projekte koji će dugoročno zapošljavati ljude, izjavila je nedavno ministrica Matulović-Dropulić.

Devastiraju li hoteli prostor

Dosad su gotovo sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj donijele prostorne planove, a ako je koja od njih odlučila dio područja na kojem se nalaze vikendice staviti u građevinsko područje, tu će ubuduće biti moguća gradnja samo manjih hotela i drugih pratećih sadržaja. Jesu li, međutim, opravdane bojazni prema kojima će i gradnja hotela, iako udaljenijih od mora, opet devastirati prostor i onemogućiti svima jednak pristup plažama, pokazat će vrijeme.

B. Mrvoš Pavić, Glas Istre