Mutna providnost gradskog proračuna
Barem do razine da jedan prosječno obrazovani i obaviješteni građanin može razumjeti i vidjeti odakle se namiče i kako troši javni novac.
Po obrazloženju prijedloga proračuna Grada Poreča za sljedeću godinu, koje je zajedno s računima rashoda i prihoda dostavljeno vijećnicima na prvo čitanje (kolektivno zakazano za današnju sjednicu Gradskog vijeća), »ono što najviše karakterizira Proračun za 2007. godinu je potpuna transparentnost«. Nakon prvog čitanja 200-tinjak stranica toga dokumenta potpisanom novinaru upravo je netransparentnost jedna od njegovih karakteristika.
Evo samo nekoliko znakovitih primjera. Predloženi prihodi porečkog proračuna za sljedeću godinu iznose blizu 220 milijuna kuna. To je ogromna cifra, 65 milijuna kuna veća od procjene ovogodišnjih prihoda, 55 milijuna veća od lanjskog ostvarenja. Ključno povećanje prihoda planirano je od prodaje zemljišta u vlasništvu Grada: blizu 90 milijuna kuna, što je 14 puta veći iznos od ovogodišnje procijenjene prodaje, a gotovo dvostruki od one iz 2005. Ostavimo li postrance političke aspekte prodaje gradske imovine i bez obzira što se jedna prodaje, a druga tim novcem stvara, normalan bi se građanin, da vijećnika ne spominjem, trebao zapitati: koje to točno zemljište i za koje ga pretpostavljene novce njegov Grad prodaje? Na 200 stranica odgovora nema! Može se na njima naći i podatak da će Grad dobiti 258.400 kuna donacija »pravnih i fizičkih osoba izvan javnog sektora« (doduše, nije mi jasno kako se mogu tako precizno planirati vrijednosti budućih poklona), ali koju će imovinu Grad prodati – u iznosu od 88.185.118 kuna (ništa lipa) – niti slovca.
Druga su zanimljiva »pozicija«, ovajput na rashodnoj strani, »intelektualne i osobne usluge«. Na njih dogodine Grad Poreč namjerava potrošiti 8.761.058 kuna. Iznos je to koji nekim općinicama predstavlja nedosanjani cijeli budžet. U odnosu na ovogodišnje (procijenjene) istovrsne rashode povećanje je 81 posto, a prema lanjskima 126 posto. Koje su to konkretno »intelektualne i osobne usluge« ne spominje se ni u razradi tih rashoda po korisnicima. Samo cifre – e bašta! Je l´ to opet Grad plaća skupe odvjetničke honorare ili one kreatora, gdjekad pukih »prodavača« raznih kulturnih, sportskih, socijalnih i inih projekata, od kojih dio spada i u opis poslova već zaposlenih stručnjaka u gradskim službama i ustanovama? A bo, a ma. Još ne zna.
Ironično transparentne su i stavke »ostalih« usluga, nespomenutih ili izvanrednih rashoda, sve u višemilijunskim iznosima. Listajući rashodne stranice po korisnicima, od gradske uprave i administracije do programa Plave zastave, deseci su »ostalih usluga« i »ostalih nespomenutih rashoda poslovanja«, ali bez objašnjenja. Primjerice za tzv. prosinačke svečanosti planiraju se 294 tisuće kuna, a u specifikaciji »ostali nespomenuti rashodi« je 59 tisuća, što je čak petina ukupnog iznosa. Neskladno izgleda kad u rubrici »Zavičajni muzej Poreštine« piše »ostale usluge« 283.473 kune, bez ikakve specifikacije, a nekoliko redaka niže pod »tekuće donacije« konačno je jasno napisano da će Društvo hrvatskih književnika Pula dobiti 2.000 (da ne bude zabune, slovima: dvije tisuće) kuna. Vjerojatno je svaka lipa »ostalih usluga« za ovdje slučajno odabrani primjer muzeja opravdana, ali mora se javno znati u što se troši.
Mogli bi se ovako redati razni nemušti opisi uz nemale iznose, a da građaninu, naročito vijećniku koji će o njima i cijelom proračunu u konačnici odlučivati, malo toga bude transparentno. Transparentnost proračuna, a to nije samo u ovom porečkom primjeru, najčešće je tek transparentna, tj. providna politička floskula uske ekipe na vlasti.
Goran Prodan, Glas Istre