Kasa je prazna i svi s nestrpljenjem čekaju početak sezone i prve strance koji će konačno donijeti malo love na puste porečke ulice. Kada krene već jednom ta sezona za Uskrs, konobari i vlasnici restorana i kafića bit će nevjerojatno ljubazni, gostima će praktički prostirati crveni tepih kako bi ušli upravo u njihov lokal i tamo pustili koji euro. Zato gosti u predsezoni i najbolje prođu. Međutim, ako se vrate tamo negdje početkom rujna, ista ih slika zasigurno neće dočekati. Barem ne kada je ljubaznost u pitanju. Ipak je sezona već pri kraju, svi su umorni od turista i jednostavno im je dosta. Dokaz tome su brojne pritužbe koje gosti imaju, pričaju nam porečki vlasnici turističkih agencija.

Očito je Porečanima dovoljno da sezona traje toliko koliko traje. Jer da nije, vjerojatno bi se i produžila. Možda ne u godinu dana, ali s godinama bi to bilo barem malo vidljivo. Čelnici grada, turističke zajednice i najvećih turističkih kuća upravo su se zato sastali iza zatvorenih vrata kako bi o ovom “velikom” porečkom problemu još jednom razgovarali jer dosad vjerojatno za to nije bilo prigode. O čemu su to toliko tajno vijećali, nismo čuli, ali su zato u priopćenju odaslanom novinarima sve pojasnili.

Revolucionarno su donijeli sljedeće zaključke. Sezona će se produžiti ako se stvori “sinergija između javnog sektora, turističkih tvrtki, turističkih zajednica i malih poduzetnika, ako se pojača brendiranje Poreča kao turističke destinacije, kreira entitet kako bi objedinili prostor od Funtane do Tara i Vabrige te ako se svi subjekti uključe u Strategiju gospodarskog razvoja Poreča gdje će naglasak biti stavljen na turizam i produženje turističke sezone.

Nevjerojatno je da perjanica hrvatskog turizma, čija turistička zajednica ima jedan od najvećih prihoda od turizma u čitavoj državi, dolazi s ovakvim zaključcima pred javnost.

Žele li se uistinu pokupiti te pare od turista u “mrtvim” mjesecima valjda bi konačno bio red da se nešto i konkretno kaže i da se konkretno počne osmišljavati program, kako i koga dovesti u tom ožujku kada je polovica Poreča oblijepljena papirima. Ugledati se u koga barem imaju. U neposrednom im je susjedstvu Umag i Novigrad koji su shvatili da se jedino udruživanje i stvaranjem realnih proizvoda mogu izvući iz pred i posezonske depresije, iako ni to nije lako.

Ali nije li konačno već vrijeme da se s riječi prijeđe na djelo?

Barbara BAN, Glas Istre