Da sportska infrastruktura u Istri debelo kasni za imageom županije koja si tepa da je »lokomotiva Hrvatske« znana je stvar. Ovog trenutka u cijeloj Istri nema pravog nogometnog stadiona, nema jednog »normalnog« bazena, a osim pulskog Doma sportova nema ni prave dvorane za velika natjecanja. Da li zbog toga što su izbori pred vratima ili je konačno odlučeno da se stvari pomaknu s mrtve točke, u Istri bi se, prema najavama, trebala idućih godina dogoditi prava »eksplozija« izgradnje sportske infrastrukture. Pulski stadion, dvorana u Poreču, te bazeni u Puli i Poreču, možda i u Rovinju. No, o izgradnji bazena u Istri ionako je već potrošeno previše riječi, a aktualnost je nikad gora. Porečki i rovinjski klubovi su pred kolapsom zbog nemogućnosti da treniraju u bazenu, a Puljani su se »stisnuli« u bazenu u Valbandonu.

Stoga su predstavnici vodenih sportova Pule, Rovinja i Poreča krenuli u ofenzivu, jer najavljene bazene koji bi se trebali izgraditi do 2008. ili 2009. godine neće imati tko dočekati. Nizom razgovora dogovoreno je da se pokrene pitanje izgradnje montažnog bazena u Istri kako bi se prevladalo razdoblje do izgradnje »pravih bazena«. Tako su jučer u Puli Milan Žužić, predsjednik Plivačkog saveza Istarske županije i Edi Žužić iz Kluba za daljinsko plivanje »Poreč«, te pulski triatlonac Željko Bijuk bili na razgovoru kod župana Ivana Jakovčića.

– Mislim da je razgovor bio vrlo uspješan, upoznali smo župana sa situacijom u kojoj su se našli istarski klubovi koji treniraju u bazenima i nakon ovog razgovora smo puno optimističniji u vezi budućnosti naših klubova – rekao je Milan Žužić nakon sastanka. – Tema razgovora je bila kako na najbezbolniji način prevladati vrijeme do izgradnje predviđenih bazena u ova tri grada. Mi smo županu iznijeli konkretnu ponudu za izgradnju montažnog bazena koju smo dobili, a kroz razgovor smo stigli do zaključka da je sad potrebno naći partnera u nekom od istarskih gradova gdje bi se taj bazen postavio. Naš je prijedlog bio da to ostvarimo u Vrsaru, dok je župan Jakovčić predložio da bi to mogao biti Pazin, jer bi time glavni grad županije »živnuo« u sportskom smislu. Taj dio nismo do kraja definirali. Pitanje domaćina tog montažnog bazena je ostalo otvoreno. U igru mogu ući i drugi gradovi.

Kad se spomene bazen mnogima se »digne kosa na glavi«. »Pa, tko će to platiti?«, prva je pomisao.

– Oko toga je stvorena nepotrebna fama – nastavio je Milan Žužić. – Odmah se pita koliko košta izgradnja, a koliko održavanje bazena. Javnosti su predočene neke nebulozne svote oko izgradnje bazena i to je postalo bauk. Mi smo konkretno dobili ponudu za postavljanje montažnog bazena dimenzija 25×33 metra s dva metra dubine, s postrojenjima za tretman vode rađenim po Myrtha tehnologiji, čija je cijena 341 tisuću eura. Ukoliko bi to bio bazen s grijanom vodom cijena bi iznosila 400 tisuća eura. Naravno, u tu cijenu nisu uračunati prethodni radovi poput dovođenja infrastrukture, struje i vode do mjesta postavljanja bazena, kao ni troškovi natkrivanja bazena. Na ovom smo sastanku dogovorili i neke konkretne zadatke, pa sam ja uzeo na sebe da donesem kompletan troškovnik sa svim ovim naknadnim radovima. U svakom slučaju, cijena neće biti ni izbliza onako velika kao što su neki predstavljali, a troškovi održavanja se pokrivaju pratećim djelatnostima i najmom bazena kao što to rade u drugim gradovima. Rok montaže bazena s tribinama je 30 dana, a garancija je 20 godina.

U Hrvatskoj je takav montažni bazen već izgrađen u Šibeniku.

– Šibenčani su od tog talijanskog proizvođača »Piscine Castiglione« naručili bazen kojeg su montirali u čvrstom objektu s popratnim sadržajima i njih je bazen koštao 28 milijuna kuna. Pored toga, ti su bazeni korišteni na velikom broju velikih natjecanja u plivanju u posljednje vrijeme. Primjerice, na Svjetskom prvenstvu u malim bazenima u Rio de Janeiru 1995. godine, u Barceloni 2003, Indianapolisu 2004. i Montrealu 2005. godine, Europskom prvenstvu u Beču i Valenciji, Olimpijskim igrama u Atlanti… To je dokaz da ne kupujemo »mačka u vreći«, a za istarske klubove i, ne zaboravimo, školsku djecu koja po nastavnom programu moraju imati obuku plivanja, te rekreativce to bi bio veliki korak naprijed – zaključio je Milan Žužić.

Roberto Car, Glas Istre