Porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan na blagdan Božića predvodio je polnoćku i svečano jutarnje koncelebrirano misno slavlje u Eufrazijevoj bazilici. Čestitavši svima dan Isusova rođenja na hrvatskom i talijanskom jeziku, podsjetio je da Božić slave vjernici, ali i oni bez povezanosti s Crkvom, što ga čini sveljudskim blagdanom, jedinstvenim po atmosferi, dragosti, zajedništvu i blizini, kada smo spremni pružiti ruku i biti bolji nego drugih dana.

– Sin se Božji rodio da svim ljudima, i nama u trećem tisućljeću bude Spasitelj. Ta najveća, najradosnija novost svijeta bila je rečena jednostavnim ljudima, pastirima: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin." Tu riječ slušamo i mi danas – ne po anđelu nego po evanđelju i njegovim navjestiteljima. Vijest je to koja nas ne može ostaviti indiferentnima. Jer ako je istinita, ona sve mijenja, tiče se i nas, tiče se i mene. No zato, treba da smo kao pastiri, budni. San je znak zatvorenosti u samoga sebe i svoj svijet. A čovjeku je u životu od bitne važnosti da se duhovno probudi, da izađe iz svoje začahurenosti te da ima osjetilo za Boga i za čovjeka. Kažu da je najdublji čovjekov osjećaj, osjećaj za tajnu. Kao što uho može biti više ili manje osjetljivo za glazbu, tako i duh za tajnu Božje prisutnosti. Ipak, svaki čovjek u duši ima otvorenost za Boga, svatko ipak u dubini svoje duše traga za istinitim, za dobrim i lijepim – u konačnici za Bogom, rekao je biskup Milovan u prigodnoj propovijedi.

Osvrnuo se i na pročitano Ivanovo evanđelje u kojem se Isus ukazao kao veliko svjetlo, jer dolazi rasvijetliti tamu koja je u čovjeku. Ta tama je lutanje, neznanje o bitnom: tko je čovjek, zašto živi, kako živi i kamo je usmjeren. Čovjek je bitno potreban nutarnjeg prosvjetljenja, može pokušati živjeti u lažnom, prividnom svjetlu, poput onih pozornica, ali ta svjetla nisu dovoljna, jer pravo svjetlo dolazi iznutra, poručio je Milovan. Dodao je kako današnju recesiju mnogi teško podnose, te je ona izazov za sve, pogotovo odgovorne ljude, političare i gospodarstvenike, koji trebaju biti solidarni i misliti na druge. Istaknuo je kako je teško podnijeti i još jednu recesiju, onu duhovnu, jer se bez duhovnih vrednota ne može živjeti.

U čemu je smisao Božića?, upitao se biskup Milovan i nastavio: – Udubiti se u čudo Božjeg dolaska, prihvatiti to Svjetlo, poći dosljednije putem istine, pomirenja, pravednosti, solidarnosti. Jaslice nas uče jednostavnosti, dobroti, srdačnosti, tu nema parade, sile i moći. Bog beskrajno voli čovjeka: jaslice i križ najjasnija su Božja poruka. Da treba vjerovati u ljubav. Odrastamo često u svijetu mrzitelja, cinika, karijerista, doživljavamo poniženja. O Božiću se pak približavamo onome koji je sama ljubav, čistoća, svemoć koja je za nas postala nemoć. On nas poziva da vjerujemo u ljubav, rekao je Milovan.

Porečki i pulski biskup još je jednom podsjetio kako je Božić blagdan obitelji, koji se na osobit način slavi u krugu najbližih. – U godini smo obitelji, u pripravi na dolazak Svetog Oca koji će nam doći za Nacionalni dan obitelji. O kad bi i ove godine Božić vratio mnogim obiteljima osjećaj svetosti, topline i vjernosti, želja je s kojom je propovijed zaključio Milovan.

Božićna je misa kao i svake godine okupila mnoštvo vjernika, te gotovo da nije bilo slobodnog mjesta u bazilici. I dok je kiša neumoljivo padala, slavljenička noć, jednako kao i svečana jutarnja misa, prošle su dostojanstveno i mirno.

(V. HABEREITER; Snimio M. MIJOŠEK, Glas Istre)