Kad živite u gradu uz more onda sigurno imate neku svoju omiljenu plažu, ne samo zato što je najbliža, već i zato što je mjesto opuštanja, dio djetinjstva, lijepih trenutaka i tako desetljećima. I zato kada se jednog zimskog dana prošetate uz tu plažu i vidite da se oko nje diže ograda, onda je prvo što ćete osjetiti revolt, pobuna, nezadovoljstvo. Nije stoga čudno što se zadnjih dana, i to uglavnom na Facebooku, digla buka oko postavljanja stupića i ograđivanja plaže na Picalu, jedne od najpopularnijih porečkih plaža.

Gdje je problem? Nakon što je zadnjih nekoliko godina koncesiju imala jedna velika porečka turistička tvrtka, Županija je prije nešto više od godinu dana raspisala natječaj za koncesiju na pomorskom dobru za nekoliko plaža, između ostalog i na spomenutoj i to na rok od, ni manje ni više, nego dvadeset godina, i to uz tek pisanu obavijest Gradu Poreču, na znanje, kako je rečeno na Gradskom vijeću. Koncesiju nad spomenutom plažom dobio je novi koncesionar, a bivši, koji je vlasnik parcela iznad plaže, počeo dizati ograde, kako kaže da bi ograničio promet motora i skutera.

Oni i jesu bili problem, ali ipak ostaje dojam da je to “dobrodošlica” bivšeg koncesionara za novog. Na papiru sve legalno – javni natječaj je raspisan, javile su se dvije tvrtke, bivši i novi koncesionar, potonji je bolje uvjete i dobio koncesiju. Nekome je izgledalo tako lako raspisati natječaj za uzak pojas pomorskog dobra do kojeg se dolazi preko privatnog terena čiji je vlasnik sada već bivši koncesionar koji je u plažu prethodno ulagao, ne misleći pritom da se na natječaj može javiti druga firma koja će obavljati isti posao njemu ispred nosa i očekivati da će sve biti u redu!?

Pustimo na stranu priču onih koji na plaži žele ostvariti profit i okrenimo se samo građanima koji žele nesmetano na plažu. Ako se koncesija na pomorsko dobro već daje na rok od dva desetljeća i to za područje koje koristi veliki broj građana, zašto prije nije organizirana neka javna rasprava da se te iste građene upozna s planovima i da imaju pravo dati mišljenje, a ne da u jutarnjoj zimskoj šetnji iznenada vide kako se plaža ograđuje.

– To je sve banana država. Zakoni, političari, način na koji se daju koncesije, to ima samo kod nas, uzvraća mi kolega toliko poznatom frazom koja obično zaključuje takve rasprave. No, nažalost, ostaje sumnja da je u takvoj situaciji vrlo izgledno da netko preko noći može staviti i ogradu i blagajnu i početi naplaćivati ulaz na plažu. To je ono što građane najviše brine. A komentari na društvenim mrežama ostaju im zadnji ispušnih ventil, od onih ozbiljnih koji ne mogu vjerovati, do onih koju pokušavaju naći utjehu u smijehu i pišu da plaža sada liči na zoološki vrt ili jednostavno konstatiraju: “Zašto se brinete, ograde će vrlo brzo skinuti sakupljači željeza pa ih do ljeta više neće biti!”

Vedrana Habereiter,  Glas Istre