Skidka, skidka. Nahlas. Discount. I naravno, svemoćni "Sconti fine stađone". To su najčešće poruke koje viđamo na našim izlozima. Osim preko izloga, prestali smo komunicirati našim jezikom i u svakodnevnoj komunkaciji.
E, jesi bio na "fejsu"? Dobar ti je "autfit". Kako ti je na "đobu". Cimni me na "fon".
Nije ni čudo da se ponekad teško razumijemo, kada komuniciramo na nejasan način.
Što se toga tiče, odavno smo već u multikulturalnoj Europi. Pričamo jezicima svih nacija. Najmanje našim jezikom. Kako smo došli do te situacije? Jesmo li se počeli sramiti svojega jezika? Ili je cijeli svijet nametnuo svoja pravila igre u kojima priznaje samo određene multilateralne oblike komunikacija? Ili smo se jednostavno toliko naučili prilagođavati inozemnim posjetiteljima da zaboravljamo tko smo zapravo.
Doduše, kada dođete u Muđu ili Trst, lako ćete primijetiti da tamo postoje natpisi i na našem jeziku koji pozivaju na kupnju. Ali to je više odraz želje za privlačenjem našega novčanika nego za multikulturalnosti.
Mi smo i sami među sobom počeili pričati i komunicirati stranim jezicima. Možda u nadi da će domaći ljudi lakše kupiti neki proizvod ako na izlogu piše "Sconti". Ili će nas netko više cijeniti ako kažemo "Tenks", a ne "Hvala".
Nije to problem samo odraza ponašanja pema našem jeziku, to je odraz i ponašanja jedne osobe prema drugoj. Ili jedne skupine ljudi prema drugoj. Ne možemo dovoljno poštivati određenu osobu ako joj namećemo svoj način razmišljanja misleći da će to utjecati da joj se više svidimo, odnosno da joj se naši proizvodi više svide.
Vrlo je bitan element što druga strana zapravo želi, odnosno na koji način druga strana percipira razgovor ili napise na stranom jeziku. Nekome će to biti simpatično, nekome ne. Netko će radije čuti "Hvala" nego "tenks", jer "tenks" više liči na način da se osobe što prije rješimo. "Hvala" je ipak naša domaća riječ, za koju ponekad treba imati i hrabrosti reći.
Jednako tako, ponekad će naši strani pojsetitelji radije vidjeti naš natpis "popust" nego natpis na svom jeziku, jer možda tako mogu naučiti neku novu riječ iz zemlje u kojoj provode godišnji odmor.
Isto tako, možda se osjećaju kao običan broj sa novčanikom kojega naši prodavatelji zovu u svoje trgovine.
Ja se osobno ne osjećam ugodno kada vidim natpis "Popusti" u Trstu. To nije multikulturalnost. Multikulturalnost je kada ja dođem u talijansku trgovinu i na tečnom jeziku pitam do kada traju popusti, primaju li kartice… Razvoj kvalitetnog miješanja različitih kultura i jezika počiva ponajprije na poštivanju vlastitog jezika i vlastite tradicije, a onda i poštivanju tuđih jezika i kultura.
Ako želimo kvalitetno prenijeti neku poruku kolegama, svojim kupcima, prijateljima, onda to moramo učiniti na onaj način koji nas to čini boljim osobama, odnosno na onaj način koji u potpunosti otkriva kakvi smo kolege ili prodavači. Komuniciranje na način na koji mi mislimo da će se svidjeti drugoj strani nije dobra komunikacija, to nije kvalitetno miješanje kultura.

zzlevak