Prije nekoliko mjeseci novopečeni je istarski građevinski mešetar Dražen Golemović našem novinaru rekao da gradi image poduzetnika i da je otvoren za sva pitanja, osim za ono kako je zaradio prvi milijun. Halo USKOK! Halo Državno odvjetništvo! Svijetli crvena žaruljica na komandnoj ploči obaveza i ovlasti! Treba ispitati od kuda prvi milijun čovjeku koji se javno usudi reći da ga se to ne pita.

Treba ispitati od kuda zagorcima, pašalićima i golemovićima novac za njihove biznise. Pa to bar ne bi trebalo biti teško! Kada običnom građaninu pokornom na račun pokuša netko uplatiti nekoliko desetaka tisuća kuna, već ga banka pita za ugovore i porijeklo novca. A što se tek događa kada su u pitanju stotine tisuća, da ne kažem milijuna kuna? Prolaze li milijuni bez pitanja, dok desetke tisuća gledaju pod mikroskopom?

Kakav je to bolesni društveni sustav koji nam se pokušava prodati pod demokracijom i suvremenom ekonomijom. Što je tu suvremeno, a što demokratsko ako jedan državni službenik i njegova supruga, također državna službenica, bez ikakvih propitivanja preko noći postaju usputni građevinski poduzetnici? U ovoj zemlji još je na snazi uredba da se bliža rodbina nekog državnog inspektora ne smije baviti poslom koji bi tom inspektoru bio u domeni nadzora. A što je s inspektorima koji se sami na crno bave istom vrstom posla koju nadziru?

Kada nakon godinu-dvije netko odluči javno reći da je taj inspektor od njega iznuđivao novac, onda iz nadležnog ministarstva poručuju: trebalo je odmah prijaviti inspektora, jer je kriv i onaj tko traži i onaj tko daje mito. Tko je tu lud?

Naravno da su obje strane krive, ali kad priča krene i kada se klupko počne odmotavati, treba odlučno tražiti početak, a ne skretati u stranu. Da se političari koji vode Hrvatsku stvarno žele uhvatiti u koštac s korupcijom, ne bi bilo vrludanja, a USKOK i Državno odvjetništvo funkcionirali bi kao filmski »Nesalomljivi«. I ne bi bila održiva javna tajna da dobar dio državnih inspektora ima obrte ili poduzeća na tuđa imena. Doduše, u takvoj bi državi i državni službenici imali plaće koje nisu uvreda dostojanstvu i profesionalnosti.

U današnjoj Hrvatskoj iz državne službe odlaze dobri stručnjaci, uz časne iznimke, a mahom ostaju spretni loviti u mutnom ili tavoriti u hladovini – točno onako kako je nekada bilo u prosvjeti. Stanje u državnim službama ogledalo je same države, a veliki igrači koje se ne smije pitati za prvi milijun iz prikrajka povlače konce političara-marioneta. Tko zapravo vlada Hrvatskom?

Sniježana Matejčić