Više od 100 milijuna četvornih metara neprivatiziranog turističkog zemljišta na Jadranu, vrijednog desetke milijardi kuna, između sebe će podijeliti država i lokalna samouprava • Prepuštajući zemljišta oko turističkih tvrtki lokalnoj samoupravi, Vlada učinila kompromis s lokalnim vlastima, pogotovo onima u Istri

ZAGREB –

Više od 100 milijuna četvornih metara neprivatiziranog turističkog zemljišta na Jadranu između sebe će podijeliti država i lokalna samouprava. No, nitko od njih to zemljište neće moći prodavati jer će ono dobiti status zemljišta od posebnog državnog interesa i uživat će posebnu zaštitu države. Turističke tvrtke i kampovi moći će ga dobiti samo u koncesiju. Zemljište oko turističkih tvrtki pripast će gradovima i općinama, a ono na kojem su smješteni kampovi državi, najvažnije su to odredbe prijedloga zakona o turističkom zemljištu, potvrđeno nam je i službeno u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka.

Taj prijedlog, što se izrađuje gotovo godinu i pol, više se neće mijenjati, kažu u tom resoru, a očekuje se da će uskoro biti upućen i Vladi, pa tek na njezinim koordinacijama može doći do promjena. Naši izvori iz Banskih dvora, pak, ističu da se te najvažnije odredbe neće mijenjati jer iza njih čvrsto stoji i premijer Ivo Sanader koji je navodno autorima zakona jasno poručio da Vlada neće dopustiti prodaju turističkog zemljišta.

Ukoliko doista bude tako značit će to da je konačno nakon 15 godina dogovoren status turističkog zemljišta, koje je bilo izuzeto iz pretvorbe i privatizacije kada su se prodavale tvrtke koje su ga koristile. Prema nekim okvirnim procjenama resornog ministarstva to zemljište pokriva površinu od ukupno 100 milijuna četvornih metra i sigurno čini najvredniji dio preostale državne imovine. Kolika je njegova vrijednost, teško je izračunati. S obzirom na to da se zemljište uz obalu prodavalo i po sto eura za četvorni metar, odnosno da je cijena građevinskog zemljišta blizu mora prelazila 200 eura po četvornom metru, vjerojatno se radi o desecima milijardi kuna. Zato je jasno da će i dalje postojati skupine koje će lobirati za promjenu zakona koja bi im više odgovarala jer bi im omogućila da »prigrabe« dio tog vrijednog kolača.

Cijelo vrijeme izrade zakona činile su to turističke tvrtke, koje su se zalagale da se pored zemljišta na kojem su izgrađeni njihovi objekti tehnološkom cjelinom proglasi i okolno zemljište s popratnim sadržajima kako bi moglo postati njihovo vlasništvo.

Takvom rješenju usprotivio se još prije godinu dana, tvrde naši izvori, sam premijer Sanader. Vlada je bila spremna samo na ustupak lokalnoj vlasti jer je odstupila od svoje prvotne zamisli da cjelokupno zemljište bude u vlasništvu države pa je gradovima i općinama ipak prepustila zemljište oko turističkih poduzeća. Nakon toga vlasnici hotela krenuli su u lobiranje za mogućnost prodaje zemljišta oko turističkih tvrtki, računajući na to da će s lokalnom vlastima kojima je ono pripalo lako dogovoriti kupnju. Tako je prije ljeta Ministarstvo izradilo verziju koja je predviđala da zemljište oko turističkih tvrtki pripadne lokalnoj samoupravi koja bi imala pravo prodaje, uz to da ga na kupnju prvo ponudi hotelskim poduzećima.

No, u sadašnjoj, po svemu sudeći konačnoj verziji, zakonskog prijedloga ne dopušta se prodaja, nego samo koncesija s pravom gradnje. To znači da će lokalne vlasti tvrtkama davati svoje zemljište u koncesiju, s tim da će se na područjima koja su po prostornim planovima proglašena građevinskim zonama odobravati i pravo gradnje.

Uvjeti odobravanja koncesije odredit će se posebnim podzakonskim aktima, odnosno pravilnicima, a iz Ministarstva poručuju da će trajanje koncesije, posebice tamo gdje se odobrava gradnja, ovisiti o veličini investicije koju ulaže koncesionar. Dobit od koncesije dijelit će gradovi i općine, odnosno država i županije. Iz Ministarstva turizma poručuju da je takav model u interesu države, lokalne vlasti i hotelskih poduzeća, jer će omogućiti razvoj turizma, povećanje zaposlenosti i napredak poduzeća, a ipak će osigurati zaštitu državnih interesa.

Piše Jagoda MARIĆ