Hrvatska kuglačka reprezentacija na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u austrijskom Ritzingu, s osvojenom po jednom zlatnom i srebrnom te tri brončane medalje, zauzela je prvo mjesto u poretku nacija u konkurenciji 17 zemalja. Tom je velikom uspjehu hrvatskog kuglanja najviše doprinio ženski dio selekcije, s obzirom da su naše reprezentativke sudjelovale u osvajanju svih pet medalja. Od njih najveći je udio u zauzimanju najviše stepenice pobjedničkog postolja u poretku nacija za Hrvatsku imala Marijana Liović, najbolja kuglačica porečke "Istre" koja se, zajedno s Osječaninom Matkom Bulkom, okitila naslovom svjetske prvakinje u mješovitima parovima.
Prva je to titula svjetskog prvaka za Hrvatsku u "mixu" od kada je 2004. godine u rumunjskom Brašovu ova disciplina uvedena u program SP-a, a za Liović, koja s ranijih seniorskih svjetskih smotri ima ekipno srebro i broncu, najveći dosadašnji uspjeh u karijeri.
– Ovaj naslov svakako je najznačajniji trenutak u mojoj karijeri, ne samo zato što mi je to prvo seniorsko svjetsko zlato, već i zbog činjenice da do samog početka natjecanja nisam ni znala da ću na SP-u igrati mješovite parove – kaže Marijana. – Za mješovite parove, naime, nitko se od nas reprezentativaca nije ni pripremao, niti nam je stručni stožer sve do dana prije nego što je na rasporedu SP-a bila ta disciplina rekao tko će od nas u njoj nastupiti i s kim u kombinaciji. Tijekom priprema za SP Bulka je čak bio ozlijeđen, pa da smo i htjeli nismo mogli trenirati zajedno. Igrati mješovite parove vrlo je specifično, s obzirom da oba člana "mixa" cijelo vrijeme zajedno stoje u stazi i gotovo se sudaraju. Kako ja nisam navikla da mi je netko drugi u vidokrugu na stazi, a kao visoka kuglačica zalet uzimam od samog početka staze, Matko gotovo da nije imao gdje ni stajati bez da mi remeti koncentraciju. No, na sreću to nas nije omelo da odemo do samoga kraja.
Liović i Bulka su na putu do zlata na teže prepreke nailazili u početnim kolima, za razliku od polufinala i finala u kojima su bili dominantni.
– U mješovitim parovima igrala su se dva seta po 30 kugli koje su oba člana tandema bacala naizmjenično. U slučaju neriješenog rezultata u setovima (1:1) za prolaz u daljnje kolo nije se gledao ukupan broj srušenih čunjeva, već se pristupalo dodatnim bacanjima u kojem je svaki član para bacao po jednu kuglu u pune i tko je bio bolji u zbroju srušenih  čunjeva iz tih bacanja prošao je dalje. U takovoj "lutriji" prošli smo Srbe za dvije, Mađare  za svega jednu i Austrijance za četiri kugle. Nakon toga, u polufinalu smo naše reprezentativce Željku Orehovec i Marija Mušanića te u finalu takoder hrvatske kuglače Leonardu Majer i Damira Fučkara koji nastupaju za Makedoniju pobjeđivali s po 2:0 u setovima. Najviše smo se pribojavali prvog kola koje je samo po sebi teško, jer valja "probiti led", a još smo za suparnike imali Srbe Zoricu Barać i Vilmoša Zavarka, svjetske prvake od prije dvije godine iz Banja Luke. No, uspjeli smo ih skinuti s trona na dodatno razigravanje. Činjenica je i da smo Bulka i ja u svakom sljedećem nastupu bili sve sigurniji i podizali broj srušenih čunjeva, pa smo tako od početnih 264 protiv Srba, stigli do 317 s kojima smo nadvisili naturalizirane Makedonce.
U pojedinačnom dijelu natjecanja Marijana nije uspjela stići dalje od drugog kola.
– U prvom sam kolu sa solidnih 578 čunjeva pobijedila Leonardu Majer, članicu "Zagreba" koja igra za Makedoniju, no već sam u drugom kolu naletjela na svjetsku prvakinju s posljednjeg SP-a iz Banja Luke, Njemicu Corinnu Kastner. No, u tom je susretu manji problem bilo ime suparnice, koliko sam sama sebi bila problem, jer sa svega 538 srušenih čunjeva protiv tako kvalitetne igračice prolaz jednostavno nisam ni zaslužila. Sad kad pogledam unatrag, pitam se što sam uopće u tih sat vremena radila. U sprintu je pak Marijana stigla do četvrtfinala, a u kombinaciji (zbroj najboljeg rezultata iz pojedinačnog natjecanja i sprinta) zauzela je osmo mjesto.
– U toj disciplini tek su me nijanse dijelile od polufinala i najmanje brončane medalje, jer sam u četvrtfinalu od Čehinje Hane Wiedermannove koja je kasnije postala svjetska prvakinja nakon 1:1 u setovima izgubila tek nakon dodatnog razigravanja u kojem svaka od kuglačica bace tri kugle u pune, rezultatom 16:21. Što se kombinacije tiče, s ukupno 789 čunjeva za trećim mjestom sam zaostala 11 čunjeva, što i nije velika razlika. Hrvatska reprezentacij, pogotovo njen ženski dio, na ovom je prvenstvu, ne samo osvajanjem prvog mjesta u poretku nacija, već i po dobi igračica pokazao da je svijetla perspektiva pred njom.
– S 25 godina bila sam, iza naše kapetanice Željke Orehovec koja je svojom kvalitetom i iskustvom "stup" ove selekcije, najstarija članica ženskog dijela reprezentacije na SP-u. Osim nas dvije, ni jedna od preostale četiri članice ženskog dijela, Nika Cvitković, Josipa Dolibašić, Ines Maričić i Maja Nanić, nije starija od 23 godine i sve su u svibnju ove godine u Rijeci igrale na juniorskom SP-u. Uz mene medalje su još u Austriji osvajale Orehovec i Maričić i svi ti podaci govore da je pred ovom ženskom reprezentacijom sigurno svijetla budućnost – zaključila je Liović.

S Istrom što prije u mirne vode
U tekućoj sezoni porečka "Istra", matični klub novopečene svjetske prvakinje i uskoro diplomirane ekonomistice, nije najbolje startao u hrvatsko prvoligaško prvenstvo. U prva su tri kola Porečanke ostvarile tri poraza, ali su potom omjer preokrenule s četiri pobjede, od kojih je posebno vrijedna ona gostujuća kod "Rijeke".
– Nismo najbolje ušle u sezonu, ali to je već stara priča, pomalo povezana s ljetnom sezonom. Iskreno govoreći, da nemam "kredita" od ranije prema ostvarenim rezultatima, u uvodna tri kola lige nisam ni zaslužila reprezentativni dres. Međutim u posljednja tri kola prije SP-a izgledale smo na susretima kao prava ekipa, ostvarivale zadovoljavajuće  rezultate. Vjerujem da ćemo uskoro ući u mirnu zonu lige i da više nećemo brinuti o ostanku. Nadam se samo da ova reprezentativna stanke nije ostavila značajnijeg traga na formi mojih klupskih suigračica – kaže Marijana.

K.Klarić, Glas Istre