Nakon što je 2008. godine gotovo prestalo s radom, Lovačko društvo Zec, najbrojnije i jedno od najstarijih u Istri, obilježilo je stotu godinu rada na svečanosti u hotelu Parentium, uz dodjelu priznanja i predstavljanje prve monografije lovstva na Poreštini.

Najbrojnije lovačko društvo u Istri, s 275 članova, osnovano je 1911. godine kada su mu pristupila 84 lovca okupljena pod imenom Circolo Parentino di Caccia i novijim trenucima iz povijesti koji su im donijeli prvake u streljaštvu i vodeću poziciju u jugoslavenskoj i hrvatskoj kinologiji, ali i kulinarstvu među lovcima.

Sve je to predstavljeno u monografiji „Lovačko društvo Zec, Poreč, 1911. – 2011.) koja, prema koncepciji izvršnog urednika Roberta Buršića suradnika i nekadašnjeg urednika u Glasu Istre, „ne smije biti šturo nabrajanje kronoloških događaja, već sadržajno lepršava, lijepa i ugodna" kako je to predstavio Marino Sedmak, predsjednik odbora za svečanu proslavu.

Uz vrijedan autorski doprinos članova LD-a Poreč, u monografiji su sudjelovali kolumnist Milan Rakovac s esejem „Lac i škriljak" i Vesna Medvedec, urednica u Glasu Istre, koja je od istarskih lovaca prikupila i uredila niz recepata s divljači.

Knjiga nije mogla proći bez razgovora s najstarijim članovima. Zlatan Šergo dobio je priznanje za 66 godina lovačkog staža i ponosno istaknuo kako će za „dvajset dan napunit devedeset", a na svečanosti je za različite zasluge istaknuto još 47 lovaca: LD „Zec" nagradio je četiri člana, Lovački Savez Istarske županije podijelio je 19 plaketa i priznanja, dok je tajnik Hrvatskog lovačkog saveza Ivica Budar dijelio odlikovanja Trećeg, Drugog i Prvog reda.

LD Zec dobilo je i zlatnu plaketu Hrvatskog lovačkog saveza te, prvi put u povijesti, vlastitu zastavu i logo koji je kreirao Marijan Markežić. Nisu izostale ni plakete za Hrvatski lovački savez i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, sponzore i susjedna lovačka društva. Glazbom su svečanost uveličali rogisti Lovačkog saveza Istarske županije i Klaudija Zigante Kovačić, jedna od rijetkih žena u županiji koja svira mih (i jedne od rijetkih žena na proslavi) a sve je završilo pozdravnim govorima prije službene večere.

(Napisala i snimila M. DAMJAN, Glas Istre)